Opće je poznato da je Hrvatski obrazovni sustav najblaže rečeno u “komi” i da mu je potrebno hitno buđenje. Kao učenica koja sam s 15 godina sudjelovala u PISA istraživanju bila sam svjesna lošeg znanja hrvatskih 15-godišnjaka, no službeni rezultati su me u najmanju ruku šokirali. No, krenimo ispočetka.
Međunarodni program za procjenu znanja i vještina (PISA) 2012. godine ispitao je 510 tisuća učenika u starosti od 15 godina, koji predstavljaju 28 milijuna svojih vršnjaka. U PISA istraživanju sudjelovali su vršnjaci iz 65 zemalja, pa tako i iz Hrvatske. Testirani su matematika, razumijevanje pisanog teksta, znanost, kreativno rješavanje problema i financijska pismenost. U analizi rezultata matematička pismenost ističe se kao najznačajnije područje.
Prema rezultatima, hrvatski 15-godišnjaci su ispodprosječni u svim promatranim područjima.
Hrvatski učenici najgore rezultate su postigli na području matematičke pismenosti gdje su ispod prosjeka. Čak 33 posto naših učenika nije zadovoljilo polaznu razinu matematičke pismenosti. Kada se usporede rezultati, ispada da kineski 15-godišnjaci imaju znanja i sposobnosti kao hrvatski 18-godišnjaci što bi značilo da za prosječnim kineskim učenikom zaostajemo četiri godine školovanja. Najlošije rezultate postigli su učenici strukovnih škola.
U svim područjima testiranja najbolje rezultate postigli su učenici kineskog grada Šangaja, a slijede ih učenici iz Singapura i Hong Konga.
Što se tiče financijske pismenosti, od naših učenika lošiji su samo oni iz Kolumbije (koji su zauzeli zadnje mjesto), Izraela, Slovačke i Italije. Čak 15,5 posto naših učenika nema osnovne vještine u financijskoj pismenosti, a tek nešto malo više od 10 posti njih postiže rezultate na najvišoj razini.
U znanosti i u čitanju i razumijevanju teksta hrvatski učenici su također ispod prosjeka. Više od 22 posto učenika ne dostiže razinu 2 u čitalačkoj pismenosti (osnovno savladavanje teksta i utvrđivanje osnovnih detalja pročitanog književnog djela).
Rezultati su krajnje razočaravajući i ponižavajući što nam vrlo rječito govori o tome da obrazovni sustav u našoj zemlji ne daje očekivana znanja i sposobnosti koje se traže u suvremenom društvu. Školstvo je uspješno ako znanja koja su učenici stekli u školi mogu primijeniti na rješavanje problema u svakodnevnom životu. Ispodprosječni rezultati nam kazuju kako većina hrvatskih 15-godišnjaka ne može ravnopravno sudjelovati u suvremenom društvu koje pred njih stavlja sve zahtjevnije i kompliciranije zadaće. Suvremena društva ne cijene toliko činjenično znanje, nego ono što učenici s tim znanjem mogu učiniti i postići.
Hrvatski učenici nisu lijeni i željni su znanja. Na Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta je da konačno naprave nove nastavne programe koji bi učenike što bolje pripremili za buduća zanimanja kako bi oni mogli ravnopravno konkurirati učenicima iz drugih zemalja.
