Hrvatski predstavnici bili su učenici Ilija Srpak iz 2. razreda I. gimnazije Varaždin, i troje maturanata, Viktor Škorjanc iz Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka, Zvonimir Mlinarić iz VII. gimnazije Zagreb, te Mia Bušljeta iz Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir, Krk.
U Hrvatsku su donijeli tri medalje: Ilija srebrnu, Viktor i Zvonimir brončane, a Mia je nagrađena pohvalnicom.
Pripreme za natjecanje održavaju se većim dijelom na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a manjim dijelom i u drugim znanstvenim i obrazovnim ustanovama (Institut Ruđer Bošković, V. gimnazija Zagreb).
Učenike su na putu pratili mentori prof. dr. sc. Branka Zorc s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Tomislav Cvitaš s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Oni su ujedno i voditelji grupe znanstvenika, nastavnika i studenata koja je naše učenike pripremala za sudjelovanje na kemijskoj olimpijadi.
Time smo po uspjehu uz bok Slovencima i Srbima, ali smo daleko ispred Makedonaca i Crnogoraca, od kojih potonji do sada nisu osvajali medalje. Štoviše, bolji smo od brojnih europskih zemalja poput Belgije, Francuske, Španjolske, Švedske i Švicarske pa i južnoameričkih zemalja. Inače Olimpijadom obično dominiraju Rusija, Kina, Rumunjska, Ukrajina, Koreja, Singapur, Tajland, Indonezija i sl., a ove godine apsolutni prvak bio je Rumunj.
Razgovarali smo sa Zvonimirom Mlinarićem koji je s nama podijelio svoje dojmove, ali i planove za budućnost. Zvonimir je bivši učenik VII. gimnazije u Zagrebu, a sadašnji student farmacije na FBF-u Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme izlazi, a rekreativno se bavi sportom.
Kada je počelo tvoje zanimanje za kemiju?
Moje je zanimanje za kemiju počelo otkad sam upoznao čime se ona bavi, dakle 5. ili 6. razred osnovne škole. Međutim, iz tek pukog interesa u nešto čime se želim baviti, kemija je prešla početkom srednjoškolskog obrazovanja.
Kako si se odlučio prijaviti na Olimpijadu?
Nakon državnog natjecanja iz kemije u drugom razredu, razgovarao sam s prof. dr. sc. Tomislavom Cvitašem koji me pozvao na pripreme za Olimpijadu. Shvatio sam da je to odlična prilika i odazvao sam se.
Kako su organizirane pripreme za Olimpijadu?
Pripreme za Olimpijadu organizirane su na način da se obično zadnji tjedan prvoga polugodišta održe prve teorijske pripreme u trajanju od nekoliko dana, a zatim se kroz drugo polugodište u još nekoliko navrata održe po nekoliko dana. Sredinom travnja ili svibnja piše se izlučni ispit te četvorka koja najbolje napiše ispit ima pravo sačinjavati reprezentaciju za Olimpijadu.
Možeš li izdvojiti neke trenutke s Olimpijade?
Svakako bih izdvojio trenutke kada sam upoznao ogroman broj mladih ljudi, kako natjecatelja tako i vodiča. Izdvojio bih nogometni turnir čijom se raznolikošću nacionalnosti ne može pohvaliti niti jedna nogometna organizacija. Izdvojio bih kušanje gruzijske hrane (i pića 🙂 ). Izdvojio bih učenje gruzijskog jezika i kulture, kao i učenje Gruzijaca našoj kulturi. Izdvojio bih puno toga, ali desetodnevno nezaboravno iskustvo ne može se sažeti u jednom pitanju.
Kako si se u međuvremenu pripremao za državnu maturu?
Vjerovali ili ne, za državnu maturu, kao i većina mojih kolega, nisam se uopće pripremao. Naime, znanje potrebno za natjecanja na kojima sam prisustvovao dovoljno je za izvrsno napisati maturu. Matematiku, fiziku, informatiku, i očito, kemiju izvrsno sam napisao zahvaljujući prethodno stečenom znanju. Međutim, ispite za koje je ipak potrebno učiti poput hrvatskog jezika ili biologije napisao sam nešto lošije od ostalih predmeta, baš zato što se nisam pripremao iz razloga što sam znao da mogu upisati bilo koji fakultet.
Što te motivira u postizanju uspjeha u obrazovanju?
Motivira me činjenica da stečenim znanjem i iskustvom jednoga dana mogu sebi i svojoj obitelji osigurati dobar život te potencijalno utjecati na svijet.
Smatraš li da naš obrazovni sustav pruža dovoljno iznadprosječnima i izrazito motiviranim učenicima?
Nažalost, smatram da to nije stvar. Iz osobnog iskustva znam da se učenici koji žele iskočiti iz mediokriteta društva moraju sami spremati i sami djelovati. Naš obrazovni sustav takav je da se ne nudi dovoljna motivacija učenicima. Naime, Ministarstvo i slične institucije svake godine na natjecanja pozivaju sve manje učenika, sredstava nema, mjesecima se pišu projekti i radionice za koje na kraju nema subvencija i tako dalje.
Što smatraš ključnim za uspjeh?
Za uspjeh u obrazovanju i karijeri smatram da je nužno biti marljiv i uporan, koliko god ja zbog svoje lijenosti htio suprotno. Također, bitno je pronaći osobe i okruženje koje nam mogu pomoći da učimo i napredujemo.
Imaš li neka očekivanja od fakulteta, studentskog života općenito?
Ne smatram da će se puno toga promijeniti kada krenem na fakultet. Bit će mi lakše jer ću biti neovisniji i radit ću ono što me zanima, ali osim toga, živjet ću isti život.
Vidiš li svoju budućnost u Hrvatskoj?
Svoju budućnost sigurno vidim u Hrvatskoj, ali je pitanje kada i u kojoj ulozi. Trenutno sam upisao studij u Hrvatskoj pa me to još neko vrijeme drži ovdje, iako bih htio gostovati na stranim institutima i sveučilištima, bilo na razmjeni ili kao doktorand.
Na ovakve uspjehe zaista moramo biti PONOSNI!
