Ne iščekujemo li svi nestrpljivo taj trenutak kad ćemo napokon pokupiti kofere i stupiti u svoj vlastiti stan/sobu u domu gdje nema više zanovijetanja kako smo ponovno zaboravili oprati suđe ili pospremiti krevet? Najveće smo muke ostavili iza nas, matura je riješena, fakultet je upisan i sada smo spremni posvetiti se učenju i totalno rasturiti taj prvi kolokvij. Ili?
Dok smo ponosno izlazili iz kuće ostavljajući mamu za sobom u moru suza (i tati su se sigurno iskrale), osjećali smo se kao da je cijeli svijet u našim rukama. I tada dođeš u novi stan i shvatiš da je svaki ormar prekriven s 10 centimetara prašine, a u kadi se kamenac doslovno počeo formirati u prave grumene kamenja. Nema druge nego trk prema telefonu i moliti mamu za savjete. Tulum prigodom useljenja bio je prava rasturačina, ali nije bio baš zabavan jutro nakon kada ste s poluotvorenim očima čistili mrlje od crnog vina na vašem novom kauču.
Većina mladih nije svjesna kako samostalan život donosi brojne obaveze te kako se mnogima obije o glavu. Tu nije uključena samo briga o prostoru u kojem boravite. Nakon kojih deset dana hranu iz Megića i obližnje pizzerije nećete moći ni pogledati (da, i to je moguće) te ćete početi žaliti za svim propuštenim tečajevima kuhanja kod mame. Ako koju večer naglo nestane struje u cijelom stanu, to vjerojatno nije zbog pokvarenih električnih vodova, nego zbog neplaćenih računa koje ste obećali podmiriti ono „sutra“.
A tu su i oni prvi dani na faksu. Napravivši složene matematičke izračune, došli ste do zaključka koliko vam je točno vremena potrebno kako biste stigli na prvo predavanje na vrijeme. I baš kad ste u najvećoj žurbi, tramvaj kasni pola sata (a vi niste ni baš 100% sigurni da je to stvarno vaš tramvaj) te s knjigama preko glave ulazite u dvoranu nadajući se kako nitko nije primijetio da kasnite. Sljedeće je jutro budilica zakazana za dva sata ranije.
Odlučili ste se isprobati menzu PMF-a jer ste načuli kako imaju odličnu hranu, no na kraju ste ipak završili u obližnjoj pekari jer niste znali kako ući. Čak i kad ste napokon upali unutra, niste imali pojma kako platiti, a zbog straha da ne prospete svoju hranu, puževim ste koracima išli do svog stola.
No uz malo truda i dobre volje, brzo ćete upasti u kolotečinu. Nakon što ćete se 100 puta izgubiti u gradu, 101. put izabrat ćete pravi smjer i pravi tramvaj. Osim ako vam starci nisu milijunaši pa si možete priuštiti svakodnevno ručanje i večeranje u restoranu, bilo bi poželjno naučiti kuhati. Počnite od jednostavnih stvari poput tjestenina i pizze te postepeno nadograđujte svoje znanje. „Mama servis“ sigurno će rado uskočiti u pomoć. U podsjetnik na mobitelu obavezno stavite datume do kojih morate izvršiti uplate računa, a što se tiče čišćenja stana, dogovorite se s cimerom te pravedno podijelite obaveze. Svoje obrazovanje stavite na prvo mjesto te, ukoliko ste prisiljeni propustiti koji tulum zbog nadolazećeg kolokvija, tješite se time da sve to radite za svoju bolju budućnost.
Samostalan život nosi i niz prednosti. Nećete više morati polagati račune prilikom svakog izlaska iz stana niti se javljati roditeljima da ste sigurno stigli kući dok jedva stojite na vlastitim nogama. Postat ćete samosvjesne osobe, spremne biti dio odraslog svijeta.
Usprkos svemu, sigurna sam kako će vas svaki put kad stignete kući na stolu dočekati vaš omiljen ručak te topli zagrljaj vaših najbližih.
