A evo i zašto, obradit ću pitanje po pitanje, i argumentirati sa svojim osobnim stavovima i iskustvima. Besplatnost udžbenika spominjala se povremeno, ponajviše u predizbornim kampanjama nekih gradonačelničkih i premijerskih kandidata, no na žalost svih učenika, najčešće su ostala to samo predizborna obećanja.
Moramo se suočiti s činjenicom da su "besplatni" udžbenici ništa više nego luksuz na trošak države/ministarstva, ne postoji takvo što, ništa nije besplatno. Te udžbenike bi platio djelomice svaki porezni obveznik, da bi na kraju bili korišteni godinu, eventualno dvije, prije nego što bi bili izgubljeni, nadomješteni, uništeni itd.
Jedna je od opcija da se svakoj školi država kupi broj setova udžbenika za svaki razred, ovisno o broju učenika koje škola svake godine upisuje, te da se učenicima daju na čuvanje na godinu dana. Da bi takav sustav funkcionirao, neke se stvari moraju unaprijed dogovoriti. Primjerice, jesu li sva djeca sposobna paziti na svoje udžbenike? Po mojem iskustvu, ne, ja sam ih prvi pogubio u apsurdnim količinama. Drugo, može li svaka škola odrediti fiksno broju učenika kojeg namjerava upisivati narednih par godina. I na kraju – treće, jesu li ljudi iz Ministarstva sposobni odlučiti se na dulje od polovice jednog olimpijskog ciklusa na određeni udžbenik. Dok se ta tri uvjeta ne zadovolje, besplatni udžbenici nemaju smisla, niti su mogući i/ili isplativi.
Mislim da su trenutačne cijene udžbenika prenapuhane, bez uvrede autorima, ali to su komadi papira, ništa više, s nešto tinte na njima, skupi za proizvoditi definitivno nisu, teški za napisati… moglo bi se raspravljati o tome, ali tako i tako za svaki predmet postoji 1000 starijih udžbenika, plagirati od svakoga po malo nije neka znanost ni umjetnosti.
Najbolje rješenje u ova krizna vremena bile bi određene restrikcije na cijene udžbenika, jer na kraju krajeva, veći dio novaca od prodaje ionako ne ide onim ljudima koji su te udžbenike sastavili, nego izdavačima, jesu li izdavači u toliko nepovoljnoj poziciji, da moraju skupljati novce preko roditelja i djece, vjerujem da nisu, te da bi barem malo mogli olakšati situaciju i smanjiti brige ljudi koji ih ionako imaju previše.
Bivši učenik
Ante Margetić
