1. Ida (2013.) – Poljska
U kina je ova drama stigla prije pet godina i odmah oduševila i filmsku publiku i kritiku diljem svijeta svojom dirljivom pričom, izvanrednom fotografijom i jednostavnim, a opet upečatljivim scenama. Naposljetku je osvojila i Oscara za najbolji strani film. Radnja se odvija u 1962. godini u sumornoj Poljskoj (depresivnom ozračju dodatno doprinosi činjenica da je cijeli film snimljen u crno-bijeloj tehnici). Pratimo 18-godišnju Annu koja je odrasla u samostanu kao siroče i želi postati redovnica. Ona otkriva da ima tetu koja je još uvijek živa, komunističku javnu tužiteljicu odgovornu za mnoge smrtne kazne presuđene časnim sestrama i svećenicima koja još uvijek taji svoje židovsko podrijetlo. Anna saznaje i da je ona također Židovka, a da joj je pravo ime Ida. Nalazi se s tetkom, koja je potpuna suprotnost mladoj i pobožnoj Idi, te zajedno kreću u potragu za grobom Idinih roditelja. Tijekom te potrage Ida će početi preispitivati i vlastitu religioznost i životne ciljeve.
Ida je minimalistički film čiju jednostavnu ljepotu i staromodnu estetiku treba znati cijeniti. Redatelj suptilno koristi neobične krupne kadrove kako bi dočarao unutarnja previranja i kompleksne emocije likova. Agata Trzebuchowska u glavnoj je ulozi briljantna, a njena profinjena ljepota, djetinje crte lica i krupne crne oči faktori su koju ju čine još privlačnijom gledatelju.
2. Mi djeca s kolodvora Zoo (1981.) – Njemačka
Drama snimljena prema istoimenom kultnom romanu, ispovijesti najpoznatije svjetske narkomanke Christiane F. koja je u pakao droge zakoračila već u ranim tinejdžerskim godinama. Međutim, film nudi sasvim drukčije iskustvo od knjige. Priča o 13-godišnjakinji koja odlučno sa svojim društvom svake noći stupa u klub Sound, tadašnju oazu ovisnika o heroinu, na ekranu je posebno zanimljiva zbog snimateljskih igara svjetlosti i sjene, tamnih nijansi plave i zelene boje koje dočaravaju noćne prizore Berlina te vjernih prikaza nemarnosti i bunta njemačke mladeži koji donosi kobne završetke. Ljubitelje rocka zaintrigirat će cameo nastup Davida Bowieja koji se glavom i bradom pojavljuje u filmu tijekom scene koncerta. Oprez za one slabijeg želudca: naići ćete na mnoštvo naturalističnih scena drogiranja i posljedica uzimanja heroina.
3. Nostalgija (1983.) – Rusija
Otac slavnog ruskog redatelja Andreja Tarkovskog, autora ovog filma, bio je poznati pjesnik, a očeva se ljubav prema poeziji i umjetnosti prenijela i na sina. Filmove Andreja Tarkovskog odlikuje poetičnost, sanjivost, izuzetno dugo trajanje, nedostatak tipične dramske strukture i iznimna vizualna ljepota. Nostalgija je jedan od njegovih posljednjih filmova i prvi njegov rad snimljen u Italiji. Glavni lik, ruski pjesnik koji u jednom talijanskom lječilištu u društvu lijepe prevoditeljice skuplja građu za svoju novu knjigu, traži Boga, a nalazi "nostalgiju za duhovnim", kako to sam redatelj navodi. Međutim, naglasak nije na samoj priči. Ne očekujte akciju, prekretnice i tipičnu holivudsku dinamiku, uživajte u dugačkim, prekrasnim scenama snimljenim u idiličnim krajolicima Toskane i sjevernog Lacija te poetskim dijalozima među likovima.
4. Očnjak (2009.) – Grčka
Djelo grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa koje će vas ostaviti zbunjene, začuđene, a nesumnjivo i pomalo zgrožene. Gotovo nadrealna priča o disfunkcionalnoj obitelji, majci i ocu koji svoje dvije kćeri i sina odgajaju na vrlo neobičan način. Djeca nemaju gotovo nikakav kontakt s vanjskim svijetom. Roditelji ih uče incestu, namjerno ih krivo podučavaju o stvarima iz okoline i tako svijet izvan četiriju zidova doma predstavljaju mnogo opasnijim nego što doista jest. Bolesno, očaravajuće ili oboje? Odlučite sami nakon gledanja…
5. Sedmi pečat (1957.) – Švedska
Svjetski klasik koji nas vraća u 12. stoljeće, doba križarskih ratova i epidemije kuge od koje umire tisuće ljudi. Vitez Antonius Block putuje srednjovjekovnom Švedskom, a za petama mu je Smrt koju on izaziva na partiju šaha kako bi dobio na vremenu. Prateći put viteza Blocka nailazimo na brojne pojave karakteristične za to vrijeme: spaljivanje vještica i magova, putujuće glumce, flagelante (zanimljivo je da oni ustvari nikada nisu postojali u Švedskoj pa je njihovo pojavljivanje u filmu zapravo greška zbog nepoznavanja povijesti), izraženu religioznost puka koji vitez sreće u raznim selima. Mračan i upečatljiv prikaz srednjovjekovnog života koji preispituje pitanja religije, Boga i smrti. Inspiraciju za ovaj film Ingmar Bergman pronašao je u freski u jednoj švedskoj crkvi koja prikazuje čovjeka u igri šaha protiv Smrti, a isti je prizor najslavnija scena iz filma.
6. Malèna (2000.) – Italija
Ljepota žene nekada je i njezino prokletstvo. To najbolje dokazuje ova dirljiva priča u čijoj je naslovnoj ulozi slavna Monica Belucci. U malom sicilijanskom gradiću za vrijeme Drugog svjetskog rata živi Malèna, mlada žena izuzetne ljepote čiji muž odlazi u vojsku. Nakon što je prepuštena sama sebi, neprestano je izložena zavođenju i neukusnim komentarima drugih muškaraca, pa tako ujedno i ljutoj zavisti njihovih žena. Iako se ona tom zlostavljanju pokušava othrvati, to postaje sve teže i teže, pogotovo poslije vijesti da joj je suprug umro u ratu. Okolina postaje sve brutalnija, a na vrhuncu dolazi do veoma okrutnog čina nakon kojeg je mlada žena prisiljena pobjeći iz grada. Zanimljivo je kako cijelu radnju pratimo iz perspektive 13-godišnjeg dječaka koji je zaljubljen u Malènu. Film svjedoči kako zavidne žene često mogu biti najokrutnije zlostavljačice prema pripadnicama svog spola i primitivnom načinu na koji se lijepe djevojke pretvaraju u seksualne objekte u očima požudnih muškaraca, čemu najbolje doprinosi činjenica da Malèna u filmu govori vrlo malo – naglasak je na njenom tijelu i ljepoti koja ju dovodi do propasti.
7. Živjeti svoj život (1962.) – Francuska
Sve što vam je potrebno za dobar film je pištolj i djevojka, rekao je jednom slavni redatelj Jean-Luc Godard i autor ovog filma. Tu je „formulu“ koristio za svoja brojna remek-djela koja su obilježila francuski novi val (nouvelle vague), utjecajni filmski pokret iz 1960-ih. Njegov je najvažniji film nesumnjivo Vivre sa vie (Živjeti svoj život) iz 1962. godine. Podijeljen je na 12 poglavlja u kojima pratimo doživljaje prekrasne Parižanke Nane koju tumači Godardova muza i supruga, Dankinja Anna Karina. Nana je mlada žena koja ostavlja muža i dijete u želji da postane glumica, ali nema dovoljno materijalnih mogućnosti da bi uspjela pa se počinje baviti prostitucijom. Ako volite draž staromodnih francuskih filmova, Živjeti svoj život neće vas razočarati. Pariške ulice, šarmantni staromodni café-barovi, poetski dijalozi, lijepa i profinjena Anna te psihološki odlično okarakterizirani protagonisti glavni su motivi ovog novovalnog bisera. Zasigurno će vas šokirati kraj koji je u potpunoj suprotnosti s Naninim optimizmom i poletom koji se provlače kroz cijelu radnju…
8. Treći čovjek (1949.) – UK
«U Italiji su imali 30 godina terora, ratovanja i krvoprolića pod vlašću Borgija, ali imali su također Michelangela, da Vincija i renesansu. A što je korisno napravila jedna Švicarska sa svojom politikom bratske ljubavi i 500 godina demokracije i mira? Sat s kukavicom.»
Kao šećer na kraju dolazi jedan pravi film noir prema scenariju poznatog pisca Grahama Greenea. Američki pisac Holly Martins stiže u poslijeratni Beč kako bi se sastao sa svojim starim prijateljem Limeom koji mu je ponudio posao, ali ubrzo nakon dolaska u austrijsku prijestolnicu Martins otkriva da je Lime – poginuo! Ali, priča u ovom slučaju nije tako jednostavna pa tako Martins otkriva mnogo mračnih tajni o Limeu i njegovom životu. Napet, mračan, tjeskoban, upotpunjen scenama praznih ulica razrušenog noćnog Beča, Treći čovjek definitivno zaslužuje svoj kultni status. Film je poznat i po svojem prepoznatljivom soundtracku (koji je u potpunosti snimljen na jednom jedinom instrumentu – citri).