Svečana dodjela bit će upriličena na Međunarodni dan tolerancije 16. studenoga, jer je upravo tolerancija ključna riječ u odgojno-obrazovnome radu s mladim generacijama. Naposljetku, da je bilo više tolerancije možda bi nesretni Luka Ritz još bio živ. Podsjetimo, Luka je preminuo 2008. godine uslijed ozljeda koje je dobio kad je brutalno pretučen na zagrebačkome Mostu slobode kraj Bundeka. U spomen na njega, od 2009. godine nagrađuju se osnovne i srednje škole u Hrvatskoj, odnosno njihovi učenici za promicanje tolerancije i škole bez nasilja.
■ ZANEMARENE VRIJEDNOSTI
Ove godine Nagradu dobivaju Tvrtko i Mislav, koji su oboje svojim višegodišnjim radom znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava u svojim školama, promicali mir, slobodu i jednakost, i tu neizostavnu toleranciju, koje nedostaje, među odraslima svakako, ali i među djecom.
Vlatka KOVAČ ravnateljica je OŠ Grigora Viteza, škole posebne po tome što je prva u Zagrebu počela školovati djecu s posebnim potrebama, još 1970-ih, prvo s djelomičnom integracijom, a potom i inkluzijom. Stoga su empatija, prihvaćanje drugih i drukčijih te tolerancija utkani u same temelje ove škole:
– Tolerancija se gradi, strpljivo i postupno. Ne može se odraditi onako brzinski, na klik mišem, kako smo danas svi naučeni. Škola je okružje koje omogućuje da djeca pokažu najbolje od sebe, da se osjete poštovani i uvažavani, da razvijaju kulturu ponašanja i ophođenja. Zato mislim da je u današnje vrijeme odgojna komponentna škole čak i važnija od obrazovne!
Govori da se Tvrtko Šapina svakoga dana zapravo ističe svojim velikim srcem i na njega svi uvijek mogu računati.
Pedagoginja Višnja CUCULIĆ napominje pak da je Tvrtko drugi učenik Grigora Viteza koji je primio Nagradu Luka Ritz. Prije njega ta je čast pripala Ljubici MARINČIĆ, 2015. godine. A riječ je o relativno maloj školi, s tristotinjak učenika:
– Niz godina s djecom radimo na prihvaćanju onih koji su različiti. Tu je uloga razrednika jako velika, kao i suradnja s roditeljima. A u našoj su školi roditelji uvijek dobrodošli i nikad nismo imali većih problema. Baš zato što su im vrata uvijek otvorena. Ova nagrada daje nam dodatni vjetar u leđa, da još pažljivije radimo sa svakim djetetom, da pristup još više individualizirano. Jer su onda i rezultati najbolji, čemu je Tvrtko najbolji dokaz.
■ SKROMAN I SAMOZATAJAN
Tvrtko je učenik uzorna vladanja, odgovoran, svestran i uspješan. Uključuje se u sva važna školska događanja i sudjeluje na natjecanjima iz različitih predmeta. Vrlo je aktivan član novinarske skupine i već dvije godine s još jednom učenicom uređuje školski list Mašta i svašta. Unatoč važnim obrazovnim postignućima, samozatajan je dječak s vrlo izraženom empatijom prema drugima i nesebično se uključuje u sva humanitarna događanja i akcije. Prema nemoćnima i onima koji su drukčiji, Tvrtko se ponaša zaštitnički i podupire ih bez nametljivosti, što najbolje dokazuje činjenica da je samoinicijativno počeo pomagati učeniku s poteškoćama u razvoju koji je integriran u njegov razred.
Učiteljica Gemić bila je ta koja je Tvrtka prijavila za nagradu, a o njemu govori s posebnim oduševljenjem:
– Tvrtko je samoinicijativno na sebe preuzeo brigu o tome dječaku, pomaže mu u svakome trenutku, vodi ga kroz sve nedaće koje nosi školski sustav i mene je to fasciniralo. Ta želja da pomogne jednostavno zrači iz njega. Cijela njegova obitelj je takva, žive baš vođeni takvom humanošću, što dokazuje da sve kreće od kućnog odgoja!
■ NASILJA IPAK MANJE
Nešto stariji laureat ovogodišnje Nagrade Luka Ritz otprije nekoliko dana smjestio se u varaždinski studentski dom, gdje mu počinje nastava prve godine Fakulteta organizacije i informacije. Mislav MATIJEVIĆ ljetos je maturirao u I. gimnaziji, gdje za njega imaju samo riječi hvale. Kažu, ističe se iznimnom motiviranošću i širokim rasponom interesa, a jednako je angažiran i u svim školskim priredbama i aktivnostima – ili kao glumac, ili kao tehnička potpora, ili kao idejni začetnik pojedinih projekata. Osobito je aktivan i uspješan u Programu prevencije nasilja I. gimnazije u koji se uključio radionicama o toleranciji i medijaciji u nasilnom sukobu učenika.
Osim toga, Mislav je autor softvera za lakše svladavanje gradiva glazbene umjetnosti i, što fascinira, softver je besplatno stavio na raspolaganje svim učenicima škole. Među njegovim je brojnim volonterskim aktivnostima akcija 72 sata bez kompromisa u kojoj je tijekom tri dana s kolegama volonterima bojio jedan obiteljski stan u Voltinu te predstava Proljetni ples cvijeća koju je održao u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj. Štićenicima Doma također je čitao priče.
– Nagrada je za mene prije svega odgovornost, da njoj ostanem dosljedan. Naravno, ja bih nastojao biti ja i bez te nagrade, međutim ovo je dodatna odgovornost da ostanem na istome, ispravnome putu i činim dobro. Ako netko treba moju pomoć, ako negdje treba uskočiti, uvijek bih se javio. Nisam to gledao kao nešto ekstra, kao neki poseban trud. Jednostavno je to u meni, pomaganje i aktivizam me ispunjavaju. Dakako, ovo jest veliko priznanje, i drago mi je da se vrjednuje pozitivno ponašanje. Ako možemo raditi dobro, moramo raditi dobro. Ako mogu nekome pomoći, onda mu moram pomoći!– kaže Mislav.
Ravnateljica Prve Dunja MARUŠIĆ BREZETIĆ ističe da je Nagrada Luka Ritza već tri puta došla u ruke učenika njihove škole. Marija GAŠPAROVIĆ dobila je Nagradu 2012. godine, Barbara RUBINIĆ dvije godine kasnije, a sada je laureat srednjoškolske dobi donedavni maturant Mislav Matijević.
Na javni pozivni natječaj za ovogodišnju dodjelu Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost pristiglo je jedanaest prijedloga srednjih škola i sedam prijedloga osnovnih škola. Osim priznanja, nagrada je i novčana. Lani su škole koje su se prijavile na natječaj dobile po 10 tisuća kuna za prevenciju nasilja.
