U ovo naše digitalno doba, suočeni smo s umiranjem knjiga i kazališta. Zamjenjuju ih kino dvorane i streamnig platforme kao što su Netflix, HBO i YouTube. U posljednje vrijeme, raste broj organizacija i projekata koji potiču zanimanje za književnost i scensku umjetnost kod djece i mladih. Među njima je i organizacija Puntcum. Osnovala ju je Romana Brajša 2017. u Zagrebu. Ona je diplomirala produkciju scenskih i izvedbenih umjetnosti, kroatistiku i komparativnu književnost te je suosnivačica KunstTeatra.
Organizacija Punctum do sada je producirala nekoliko predstava među kojima su „Flex“, „Vic o Sizifu“ i „Ti si prvi hrabar“. Osim toga, bavi se organizacijom edukativnih radionica za mlade.
Jedna od takvih je radionica „Iz prve ruke“ namijenjena učenicima srednjih strukovnih škola.
Odvijala se tijekom listopada i studenog putem Zoom–a. Polaznici su imali priliku razgovarati s dramaturginjama Romanom i Nikolinom koje se vodile radionicu, ali i s autorima drama koje su čitali u sklopu nje. Autori Dina Vukelić, Ivor Martinić, Espi Tomičić, Ivana Vuković i Ivan Penović otkrili su nam put svoje drame od prvotne ideje do realizacije na kazališnim daskama.
Sam proces nastajanja drame započinje u autorovoj glavi, ali tijekom pisanja oni se često konzultiraju s redateljima kazališta, glumcima i publikom. Ipak je krajnji cilj dramski tekst smjestiti na pozornicu, pred gledatelje.
Drama nastaje postepeno. Tekst se prilagođava onima koji će ga izvesti i prostoru na kojem će se odviti. Ne piše se za svako kazalište isto, ponekad su ciljana skupina djeca, ponekad odrasli, a u rijetkim slučajevima tinejdžeri. Jedna od autorica upravo je zbog toga odlučila je pisati za taj uzrast. Čitali smo njeno djelo „Ako kažeš, gotov si!“ koje govori o izopćenosti iz društva, vršnjačkom nasilju i podjeli na grupe unutar osnovne škole prema imovinskom statusu, izgledu i sl.
Teme drama koje smo čitali bile su različite, od odrastanja na ulici i odnosa u obitelji sve do
prekida ljubavne veze. Uz same drame, komentirali su se društveni problemi poput nedostatka kritičkog razmišljanja, prezasićenosti medija te nedostatka empatije i tolerancije prema različitostima. Atmosfera je bila jako opuštena. Iako se ne poznajemo svi međusobno i različitih smo godina, osjećali smo se slobodnima podijeliti s drugima razmišljanja i stavove. Dobili smo i besplatne ulaznice za predstave „Ti si prvi hrabar“ i „Bilo bi šteta da biljke krepaju“ u KunstTeatru.
Velik broj učenika, prije ove radionice nije imao priliku čitati i upoznavati suvremene drame.
„Do sada nam je jedini doticaj s dramom bio u školi, a za lektiru se čita klasika koju ne razumijemo. Super je što se s ovim dramama možemo povezati“, istaknula je učenica. Na tu misao voditeljica objašnjava kako, baš kao i kod svih književnih vrsta, treba krenuti od onoga što nam je bliže, od suvremenih djela, a onda ni stari Grci nisu toliko neshvatljivi.
Posebna čar moderne drame je u tome što nema ustaljenih normi. Primjerice, Espi Tomičić u nekim svojim tekstovima uopće ne koristi didaskalije. Želja mu je da svaki čitatelj ili režiser koji radi na drami, protumači tekst na svoj način. „Drama je bila jako zapostavljena, nismo ni znali da se može pisati na taj način“, komentiralo se.
Kako bismo, uz ono što su nam voditeljice poslale, mogli pročitati još dramskih tekstova, uputile su nas na web–stranicu Drame.hr te otkrile da se zbirke drama čak mogu i kupiti ili posuditi u knjižnici. Svakako smo dobili i motivaciju za češći odlazak u kazalište.
„Jedina mana je što se zbog trenutne situacije nismo mogli vidjeti uživo“, zaključili su sudionici.
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.