Svečana dodjela bit će upriličena na Međunarodni dan tolerancije 16. studenoga, jer je upravo tolerancija ključna riječ u odgojno-obrazovnome radu s mladim generacijama. Naposljetku, da je bilo više tolerancije možda bi nesretni Luka Ritz još bio živ. Podsjetimo, Luka je preminuo 2008. godine uslijed ozljeda koje je dobio kad je brutalno pretučen na zagrebačkome Mostu slobode kraj Bundeka. U spomen na njega, od 2009. godine nagrađuju se osnovne i srednje škole u Hrvatskoj, odnosno njihovi učenici za promicanje tolerancije i škole bez nasilja.
■ ZANEMARENE VRIJEDNOSTI
Ove godine Nagradu dobivaju Tvrtko i Mislav, koji su oboje svojim višegodišnjim radom znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava u svojim školama, promicali mir, slobodu i jednakost, i tu neizostavnu toleranciju, koje nedostaje, među odraslima svakako, ali i među djecom.
Vlatka KOVAČ ravnateljica je OŠ Grigora Viteza, škole posebne po tome što je prva u Zagrebu počela školovati djecu s posebnim potrebama, još 1970-ih, prvo s djelomičnom integracijom, a potom i inkluzijom. Stoga su empatija, prihvaćanje drugih i drukčijih te tolerancija utkani u same temelje ove škole:
– Tolerancija se gradi, strpljivo i postupno. Ne može se odraditi onako brzinski, na klik mišem, kako smo danas svi naučeni. Škola je okružje koje omogućuje da djeca pokažu najbolje od sebe, da se osjete poštovani i uvažavani, da razvijaju kulturu ponašanja i ophođenja. Zato mislim da je u današnje vrijeme odgojna komponentna škole čak i važnija od obrazovne!
Govori da se Tvrtko Šapina svakoga dana zapravo ističe svojim velikim srcem i na njega svi uvijek mogu računati.
– Nesebično, otvoreno, vrlo pristojno i kulturno dijete. Prepun je, ne samo nadvrlina zbog kojih je nagrađen, nego i onih temeljnih vrlina, ljudskih vrijednosti koje su katkad zanemarene u ovom našem društvu.
Pedagoginja Višnja CUCULIĆ napominje pak da je Tvrtko drugi učenik Grigora Viteza koji je primio Nagradu Luka Ritz. Prije njega ta je čast pripala Ljubici MARINČIĆ, 2015. godine. A riječ je o relativno maloj školi, s tristotinjak učenika:
– Niz godina s djecom radimo na prihvaćanju onih koji su različiti. Tu je uloga razrednika jako velika, kao i suradnja s roditeljima. A u našoj su školi roditelji uvijek dobrodošli i nikad nismo imali većih problema. Baš zato što su im vrata uvijek otvorena. Ova nagrada daje nam dodatni vjetar u leđa, da još pažljivije radimo sa svakim djetetom, da pristup još više individualizirano. Jer su onda i rezultati najbolji, čemu je Tvrtko najbolji dokaz.
■ SKROMAN I SAMOZATAJAN
Tvrtko je učenik uzorna vladanja, odgovoran, svestran i uspješan. Uključuje se u sva važna školska događanja i sudjeluje na natjecanjima iz različitih predmeta. Vrlo je aktivan član novinarske skupine i već dvije godine s još jednom učenicom uređuje školski list Mašta i svašta. Unatoč važnim obrazovnim postignućima, samozatajan je dječak s vrlo izraženom empatijom prema drugima i nesebično se uključuje u sva humanitarna događanja i akcije. Prema nemoćnima i onima koji su drukčiji, Tvrtko se ponaša zaštitnički i podupire ih bez nametljivosti, što najbolje dokazuje činjenica da je samoinicijativno počeo pomagati učeniku s poteškoćama u razvoju koji je integriran u njegov razred.
Baš tako, skromno i samozatajno, pitao nas je Tvrtko zašto ćemo ga intervjuirati, smatrajući kako dobivanje Nagrade nije nešto posebno ni veliko, jer on tako funkcionira – sa željom da pomaže drugima. I upravo je takva svijest, to podrazumijevanje pomaganja kao nečega normalnog ono što Tvrtka čini drukčijim od ostalih. Uvjerili smo se u to čim je krenuo odgovarati na naša pitanja:
– Ne znam zašto volim pomagati, tako sam valjda naučen od malena, tako odgojen. Vjerujem da je pomoći nekome najveće dobro djelo koje možemo učiniti u danu i takve me stvari zaista usrećuju. Posebno me ispunjavalo što sam mogao pomagati prijatelju iz razreda, koji ima poteškoće u govoru i učenju.
Njegova razrednica Verica GEMIĆ, učiteljica biologije, ističe da Tvrtko zrači:
– Posebno je i plemenito dijete, što uočavaju svi djelatnici naše škole, od spremačice, portira, domara do svih učitelja. Ali i djece, koji ga zaista obožavaju, i kao prijatelja i kao kolegu iz klupa.
Učiteljica Gemić bila je osoba koja je predložila Tvrtka za Nagradu Luka Ritz i govori nam da ju je posebno impresioniralo što je on sam ponudio da bude osobni asistent učeniku s posebnim potrebama, koji je stigao u njihov razred.
– Tvrtko je samoinicijativno na sebe preuzeo brigu o tome dječaku, pomaže mu u svakome trenutku, vodi ga kroz sve nedaće koje nosi školski sustav i mene je to fasciniralo. Ta želja da pomogne jednostavno zrači iz njega. Cijela njegova obitelj je takva, žive baš vođeni takvom humanošću, što dokazuje da sve kreće od kućnog odgoja!
■ NASILJA IPAK MANJE
Nešto stariji laureat ovogodišnje Nagrade Luka Ritz otprije nekoliko dana smjestio se u varaždinski studentski dom, gdje mu počinje nastava prve godine Fakulteta organizacije i informacije. Mislav MATIJEVIĆ ljetos je maturirao u I. gimnaziji, gdje za njega imaju samo riječi hvale. Kažu, ističe se iznimnom motiviranošću i širokim rasponom interesa, a jednako je angažiran i u svim školskim priredbama i aktivnostima – ili kao glumac, ili kao tehnička potpora, ili kao idejni začetnik pojedinih projekata. Osobito je aktivan i uspješan u Programu prevencije nasilja I. gimnazije u koji se uključio radionicama o toleranciji i medijaciji u nasilnom sukobu učenika.
Osim toga, Mislav je autor softvera za lakše svladavanje gradiva glazbene umjetnosti i, što fascinira, softver je besplatno stavio na raspolaganje svim učenicima škole. Među njegovim je brojnim volonterskim aktivnostima akcija 72 sata bez kompromisa u kojoj je tijekom tri dana s kolegama volonterima bojio jedan obiteljski stan u Voltinu te predstava Proljetni ples cvijeća koju je održao u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj. Štićenicima Doma također je čitao priče.
– Nagrada je za mene prije svega odgovornost, da njoj ostanem dosljedan. Naravno, ja bih nastojao biti ja i bez te nagrade, međutim ovo je dodatna odgovornost da ostanem na istome, ispravnome putu i činim dobro. Ako netko treba moju pomoć, ako negdje treba uskočiti, uvijek bih se javio. Nisam to gledao kao nešto ekstra, kao neki poseban trud. Jednostavno je to u meni, pomaganje i aktivizam me ispunjavaju. Dakako, ovo jest veliko priznanje, i drago mi je da se vrjednuje pozitivno ponašanje. Ako možemo raditi dobro, moramo raditi dobro. Ako mogu nekome pomoći, onda mu moram pomoći!
Priznaje nam kako zna za grozan način na koji je Luka Ritz stradao, to smatra prestrašnim i može samo reći – ne ponovilo se! Smatra kako nije kompetentan govoriti o cijeloj svojoj generaciji i ne zna što rade svi njegovi vršnjaci u slobodno vrijeme, ali ima osjećaj da se učestalost međuvršnjačkog nasilja smanjila:
– Osobno se nikad nisam potukao, uvijek sam sve svoje probleme i svađe rješavao razgovorom. I nekako primjećujem da tome rješenju pribjegava sve više mladih. I zato govorim, ne ponovila se ona tragedija s Lukom Ritzom. Iako, ja sam bio učenikom elitne gimnazije, gdje se pozitivno i normalno ponašanje podrazumijeva, tako da ne mogu reći kako razmišljaju one neke opasne ekipe, koje znamo viđati na cesti ili u gradu.
Mislav će najviše, pa i cijeli život, pamtiti svog razrednika, profesora hrvatskog Ivana JANJIĆA, za kojeg govori da je poseban čovjek.
■ TREĆA NAGRADA U PRVOJ
Ivana ŠTEFOK psihologinja je Prve gimnazije i drago joj je što su Mislavova djela, njegova humanost, prepoznati i mnogo dalje od škole. Potvrda je to i rada same škole, jer se trude svakodnevno kod učenika razvijati taj osjećaj za pomaganje drugima. Motiviraju ih da rade dobre stvari, da volontiraju, budu podrška jedni drugima. U tome su uspješni već godinama, što ih raduje. Nagrada Luka Ritz sekundarni je rezultat tih nastojanja, kaže Štefok, ali je također velika potvrda da sve što rade – rade dobro:
– Nagrada je prije svega promicanje nenasilja. U školi provodimo nekoliko preventivnih programa za prevenciju nasilja i učenici prolaze kroz radionice nenasilnog rješavanja sukoba, uz medijaciju i razvoj komunikacijskih vještina. Učenike educiramo da sami budu medijatori u nenasilnom rješavanju sukoba između svojih vršnjaka, kolega, prijatelja iz razreda. U tome je aktivno sudjelovao i Mislav, a taj projekt uz pomoć Foruma za slobodu odgoja nastavljamo i ove školske godine. Surađujemo i s Hrabrim telefonom. Nagrada Luka Ritz našem Mislavu svakako je poticaj i drugim učenicima, i još jedan dokaz da je dobro činiti dobro.
Ravnateljica Prve Dunja MARUŠIĆ BREZETIĆ ističe da je Nagrada Luka Ritza već tri puta došla u ruke učenika njihove škole. Marija GAŠPAROVIĆ dobila je Nagradu 2012. godine, Barbara RUBINIĆ dvije godine kasnije, a sada je laureat srednjoškolske dobi donedavni maturant Mislav Matijević.
– Kolektiv je važan, no bez dobrih i plemenitih učenika to ne bi bilo moguće. Ustrajno ih vodimo i usmjeravamo prema pozitivnim vrijednostima, potkrepljivanjem pozitivnih oblika ponašanja i omogućavanjem učenicima da se uključe u razne projekte koji promiču toleranciju i nenasilje. Mislav je cjelovita osoba, mnogo je volontirao, sudjelovao u projektima, pomagao i pri organizaciji školskih događanja. Kad god je trebalo, Mislav je bio na raspolaganju. Ugodna je, humana osoba, divnih karakternih osobina, što smo samo nadograđivali kroz volontiranje, medijaciju, humanitarne akcije. Nagrada je svakako došla u prave ruke – zaključuje ravnateljica Prve.
Na javni pozivni natječaj za ovogodišnju dodjelu Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost pristiglo je jedanaest prijedloga srednjih škola i sedam prijedloga osnovnih škola. Osim priznanja, nagrada je i novčana. Lani su škole koje su se prijavile na natječaj dobile po 10 tisuća kuna za prevenciju nasilja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Piše: Branko Nađ ]
