Danas kao i posljednji put, na mom repertoaru je jedna od tabu-tema koja izaziva intelektualne svađe i podjele među društvom. Ovaj članak ne predstavlja mišljenje cijele redakcije, stoga nema potrebe da se itko pronađe uvrijeđen.
Riječ eutanazija s grčkog jezika εὐϑανασία /euthanasia/ ima doslovan prijevod lijepa, laka smrt, ako riječ pokušamo rastaviti na dva dijela i pronaći joj korijen dočekat će nas riječi εΰ /eu/ , što u prijevodu znači dobro, pravo, valjano, pomno, sretno, zdravo, lijepo i θάνατος /thanatos/ što znači smrt. Ako spojimo ove riječi možemo dobiti sintagme: dobra smrt, prava smrt, valjana smrt, pomna smrt, sretna smrt i lijepa smrt. Ove sintagme zvuče primamljivo i neodoljivo, ali definicija koja nakon njih slijedi će Vas najvjerojatnije skameniti. Dakle, eutanazija je potpomognuto ubojstvo, odnosno postupak kojim se osoba izravno usmrćuje.
Velika je razlika u težini riječi ovih sintagmi i definicije. A to je samo iz jednog razloga, stari Grci su pod pojam eutanazija podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. Naravno njihova definicija se kosi s definicijom eutanazije suvremenog vremena.
Potpomognuto samoubojstvo legalizirale su Austrija, Nizozemska, Belgija, Portugal i još nekoliko drugih zemalja. A u Švicarskoj postoji mogućnost da sami napravite kapsulu za smrt kako ne bi opterećivali ljude oko sebe svojom željom za druženjem s anđelima.
S obzirom na aspekt volje razlikujemo dobrovoljnu i nedobrovoljnu, a s obzirom na radnju razlikujemo pasivnu i aktivnu eutanaziju. Dobrovoljna eutanazija izvršava se na zahtjev pacijenta koji je sposoban i savjestan donijeti odluku. U slučaju da osoba nije sposobna donijeti odluku (novorođenče, pacijenti u komi) umjesto njih to učini neka druga osoba iz obitelji (roditelj, skrbnik, supružnik), takav oblik naziva se nedobrovoljna eutanazija.
Pasivna eutanazija događa se prilikom izostavljanja liječenja (neliječenjem, isključivanjem aparata i prestankom terapije) pa se pacijent jednostavno pusti umrijeti. Aktivna eutanazija je postupak kojim se pacijent izravno usmrćuje.
Sami čin eutanazije opravdavamo jer se uvijek vodimo onom rečenicom „da nekome olakšamo smrt“. Takav slučaj smo imali 2012. godine u Hrvatskoj kada je otac devetnaestogodišnjoj kćeri koja je nakon operacije mozga ostala nepokretna i nije mogla komunicirati, želio olakšati patnju pa joj je dao veću količinu tableta te prerezao zapešća. Isto je napravio i sebi, ali je preživio pa je kazneno odgovarao. Dakle, ako ne želimo da netko pati likvidiramo ga. Nekima je to moralno i etičko pitanje, a za druge pravo izbora.
Imamo dosta slučajeva u kojima ispunjeni ljudi, koji su cijeli život bili sretni, u jednom trenutku se odluče za postupak eutanazije. Potrebna vam je samo jednosmjerna karta do Züricha, nekoliko tisuća eura, s tim da se morate pobrinuti za povratak u mrtvačkim kolima, jer povratci najčešće ne budu uključeni u cijenu, pa ih morate prije osigurati jer ste kupili jednosmjernu kartu.
ŠTO KAŽU RELIGIJE NA EUTANAZIJU?
Kršćani ,Židovi i Muslimani vjerovali ili ne imaju isto mišljenje. Smatraju da eutanazija nije dopuštena te da nije moralno prihvatljiva, jer takav oblik nasilničkog čina narušava ljudsko dostojanstvo i dovodi u pitanje temeljne ljudske vrijednosti
ŠTO JE SA ŽIVOTINJAMA?
Kod životinja eutanazija je dozvoljena kada trpe veliku bol, a ne može im se pomoći.
JE LI ONDA EUTANAZIJA OPRAVDANA?
Svi u životu imaju faze kada žele da ih nema. Ali eutanazija nije rješenje, iako ljudi žele umrijeti, u posljednjem trenutku shvate da im je to samo u glavi. Osobe koje se bacaju s mosta tijekom pada shvate da zapravo ne žele umrijeti, samo što onda to bude kasno. „Pravo“ na eutanaziju bi trebale imati osobe koje trpe veliku bol, ali isključivo ako one donesu tu odluku, a ne netko drugi u njihovo ime. Jer ako ja donesem odluku da se na nekome izvrši eutanazija nije to da toj osobi bude bolje, već je to da se skloni odgovornost s mene. Odnosno da se smanje moje obaveze i brige prema toj osobi. Čisti primjer kojim mogu potkrijepiti svoje riječi je onaj iz 2012. Nije otac htio kćeri smanjiti bol, već je htio da njegove obaveze prema njoj nestanu. Eutanazija mora biti isključivo želja osobe, ne obitelji i bližnjih, jer ne može nitko odlučivati za tuđe živote.
