Vjerujete li u svoje snove? Zanimljivo pitanje za razmišljanje, jer ako ne vjerujete vi sami u sebe,
tko će onda vjerovati? Ukoliko imate onaj osjećaj panike kad pomislite na svoje planove i ako vas
oni plaše, znajte da ste na dobrom putu. Eto, da budem malo
realističnija, puno toga je moguće samo morate biti svjesni svojih potencijala i znati objektivnu
granicu do koje možete doći da uzalud ne potrošite vrijeme na neostvarivo, vrijeme koje bi moglo
biti kvalitetnije utrošeno. Skupština je završila, a ja vam donosim intervju našeg novog predsjednika,
punog ideja, i nade. Kako on vidi naš svijet, doznajte u nastavku.
• Patricija: Koja je Vaša motivacija za rad?
◦ Mario: Nije veoma teško dijagnosticirati problem, međutim, naći lijeka za isti je već malo
teže. Ne zato što nismo dovoljno pametni da bi ga našli, već nismo dovoljno aktivni.
Mogao bih se nadovezati na mnoge povijesne ličnosti od Gandhija, Kennedyja, Jobsa
itd. No, najveća motivacija za rad u Udruzi srednjoškolaca mi je suradnja učitelja i
učenika. Smatram da bi za učitelja najveća nagrada trebala biti kada vidi neinspiriranog
đaka kako dolazi na nastavu i ulazi u učionicu, a iz nje izlazi inspiriran, sa željom za
istraživanjem i stvaranjem.
• Patricija: Koji su Vaši planovi za budućnost?
◦ Mario: U budućnosti Udrugu vidim kao veliku i cijenjenu organizaciju koja je veoma
aktivna na svim područjima. Pod time mislim na regionalne projekte, nacionalne ali i internacionalne projekte. Također vidim šarolikost tih projekata. Oni će adresirati probleme različite prirode od problema obrazovnog sustava, zlouporabe
droga do aktivizma mladih. Međutim prvi cilj mi je izgradnja mreža učenika i organizacija
članstva kako bi udruga mogla prihvatiti opterećenje. Tako da bih zaključio da su prioriteti
aktivacija članstva i organizacija rada.
• Patricija: Koje je Vaše dosadašnje iskustvo?
◦ Mario :Svjedočio sam rastu Udruge od stabljike do mladog stabla, pod tim mislim rast na
nacionalnu razinu sa regionalne. Uistinu je fascinantno koliko srednjoškolci uz pomoć
malo starijih kolega, uglavnom godinu-dvije starijih, mogu ostvariti. Impresivna je njihova
želja, rad , trud, ali i znanje i vještine koje posjeduju, a koje nisu mogli steći u školi.
• Patricija: Koji su Vaši osjećaji nakon skupštine?
◦ Mario: Bio sam sretan, počašćen, ali sam osjećao i osjećam odgovornost ponuditi svima sve potrebno za njihov rad te također i odgovornost prema samoj Udruzi kako bi mogla rasti i napredovati.
• Patricija: Koje su Vaše reakcije prijatelja, kolega, rodbine?
◦ Mario: Bile su veoma pozitivne.
• Patricija: Koja je Vaša vizija USRED-a za par godina?
◦ Mario : USRED vidim kao neizostavan element u životu svakog srednjoškolca. Također ga vidim
kao prvo mjesto na koje će doći svaki srednjoškolac željan rada, napretka i svjedočenja
mijenjaju svijeta. USRED bi trebao postati organizacija koja će nuditi svakome mogućnost pretvoriti svoj
hobi u rad i pokazati ga cijelom svijetu.
Svjesni smo da stvari nisu idealne, nekad i daleko od toga, ali ako damo sve od sebe, možda
postanu idealne. Ili barem bliže tome. Upornost, marljivost i trud.
Patricija Biškup
