Omiljena riječ spisateljice Jelene Kastaneti je radost, voli tratinčice i zelenu boju, zaljubljena je u ljubav! Dok se opisuje, još tvrdi da je sanjar te da joj se srce smije kada mašta koju ona ispisuje, dotakne stvarnost onoga koji čita.
I zaista, pitate li bilo koga tko je pročitao neko Kastanetino djelo, reći će vam da ih je oborilo s nogu. Promijenilo pogled na život. Prekrasno polomilo srce na tisuću komadića. Da su njene knjige emocija same po sebi. Njene riječi i misli su tako tečne i tako lake za čitati, a opet tako duboke i nose toliko značenja.
Kastaneti iza sebe ima serijal priča; „Priče o nama“ & „Još poneka priča o nama“. Iako naslov navede svakoga da misli da su spomenute priče o jednom paru – ali nisu! Kastaneti tvrdi da one govore o ljudima koje možda nitko od nas nikada nije sreo, jednako kao i o onima koje svakodnevno susrećemo, ali i o nama samima!
„Nikad mi nećeš, poput sna, skliznuti niz prste. Ti oduvijek nestvarna, ti tužno daleka, ti bolno tuđa. Nikada te neću izgubiti… Jer te nikad ni imati neću.“
― Jelena Kastaneti, Posljednje priče o nama
Osim toga, autorica je predivne ljubavne priče sa još boljim završetkom, gdje se dvije daleke ljubavi konačno spoje…kako bi rekli „for good“. Naime, radi se o „(Moj) dnevniče” u kojemu Kastaneti piše o djevojci skrivenoj iza knjiga. Kako se ponekad čini da čovjek ne bira knjigu, nego knjiga čovjeka, tako i nju knjiga odabere. Čitajući, zaljubljuje se u napisano, a posredno i u onoga koji je knjigu napisao. To je već dovoljno primamljivo. A za vas što volite da su stvari povezane i imaju duboka značenja – boja, izgled, naziv knjige, pa i način na koji je pisana. Sve ima svoje zašto koje čini da se naježite kada shvatite.
„Zbilja vjerujem da je predivno i zastrašujuće pronaći nekoga toliko dalekog, za koga osjećaš da ti je u žilama, a bliže od toga ni ne ide. Što onda s njim?“
― Jelena Kastaneti, (Moj) Dnevniče
Nakon dnevnika predivne zelene boje, Kastaneti opet oduševljava sa „Živjeti“. Mlada umjetnica, autorica zaista divnih slika – Elma Tomić, koju svi mogu pronaći na Instagramu i poduprijeti čime se bavi, tvrdi; „Kotač je najbolji izum nakon Živjeti“. Mnogi bi se složili s Elmom. Kada ovu knjigu uzmete u ruke i okrenete je puni znatiželje, iza će pisati da Alex i Lena ulaze u auto. Posvađani su i ne govore si ništa. Kišna je londonska noć, a u mraku ispred njih pojavljuju se samo dva svjetla. Već u idućem trenutku auto se preokreće, a njima čitav život projuri pred očima. Da, ono što dolazi nakon te noći strašno je. Što ako jedno od dvaju srca prestane kucati? Wow, wow, wow! Kakve riječi, kakav zaplet, a još niste ni počeli čitati. Baš zbog toga, emocija, potrošenih maramica, duboke konekcije s ispisanim riječima i promijenjenog pogleda na život mnogi žele zapljeskati, zahvaliti i čestitati Kastaneti. Ali i vikati na nju iz petnih žila jer ova knjiga slama srce. Ali ne kao ostale knjige koje vas rasplaču, pa zaboravite na njih. Nakon Živjeti ostanu ožiljci, što je dobro – jer vas potakne da razmišljate i počnete živjeti kako treba.
“S tugom treba postupati kao s prijateljima. Pustiš ju da vidi najranjiviju verziju tebe i da ostane koliko želi, a onda ju nježno ispratiš do sljedećeg puta. Ludost bi bila pokušati pobjeći od nje.”
― Jelena Kastaneti, Živjeti
No to naravno nisu jedina Kastanetina remek djela. Još kao malena, ona je pisala priče, poeziju, zbirke pjesama i kolumne koje su objavljene. Njezine misli skoro svakodnevno možemo čitati na Facebooku i Instagramu u obliku zaista zapanjujućih priča i citata. Tu je i sasvim preslatka slikovnica „Moja mama kaže da sam ja sunce“ koja će ponovno prišapnuti tu važnu tajnu i zato će se svi čitatelji, od najmlađih do najstarijih, s radošću izgubiti među poukama koje griju dušu i očaravajućim ilustracijama.
„Ne možeš mi kišo ništa, moja mama kaže da sam ja sunce.“
― Jelena Kastaneti, Moja mama kaže da sam ja sunce
Taman kada ste pomislili da Kastanetina genijalnost tu staje, reći ću vam da ona radi na još puno knjiga „as we speak“! Jedna od njih je „Nekoć Tamno“, Što ako se tama zaljubi u bajke? Naime, Jelena nije jedna od onih običnih, predvidljivih i dosadnih pisaca. Ona iz dana u dan u nama gradi emocionalnu povezanost uz likove, i čini da se zaljubimo u njih kroz objave na Instagramu popraćene citatima iz knjige. Tu su i ilustracije likova! Kako kreativno, zar ne!? Jednostavno, kada vidite slike misterioznog Arla uvijek okruženog tamom i Livie koja toliko želi živjeti – dušu bi prodali samo da vam taj draft romana dođe u ruke.
„Ne zaljubljuj se u mene.
Ja sam hodajući kaos koji miriše na kokos, naranče i čokoladu. Meni kroz žile teku divlje rijeke. Meni na usnama piše odlazak.„
― Jelena Kastaneti, Nekoć Tamno
Među srednjoškolcima ima dosta kreativaca koji naše misli savršeno točno znaju prenijeti na papir. To čine na poetičan način ispunjen slikama koje je gušt zamišljati. Dio ljudi što čita ovo sigurno sanja o tome da ostvare karijeru u pisanju. Ali na žalost u školi – pogotovo srednjoj, nas uče da se „od toga ne može živjeti“. Uče nas da nam karijera mora biti nešto sa dobrom plaćom i sigurno. Bez rizika i apsolutno nula kreativnosti te ljubavi prema onome što ćeš provesti cijeli život radeći. Ja sam tu da svima maknem i promijenim taj način razmišljanja. Baš kao i Jelena koja u jednom intervjuu tvrdi kako treba biti strpljiv i odvažan. Ne treba dozvoliti da vas nečije „ne“ udalji od pisanja. Jer kad to uspijete, nečije vas „da“ mora pronaći. A to se može preslikati na sve grane umjetnosti, kao i na druga zanimanja. Što je srednjoškolcima jako bitno! Budite kreativni, izrazite svoje osjećaje i neka vam ni Caelum ne bude granica!
Caelum? Također jedna knjiga na kojoj Kastaneti vrijedno radi. Cilj joj je 1001 riječ na dan!
„Postoje čekanja, postoje jedva čekanja i postoji čekanje od svih čekanja i postoji najveće jedva čekanje od svih jedva čekanja.“
― Jelena Kastaneti, (Moj) Dnevniče
Kada smo kod čitanja, „Čitanje je najbolje učenje“ ‒ Puškin, dok Edmondo de Amicis tvrdi da „čitanje ne znači učenje; čitanje je užitak, a učenje je napor; doista, svi čitaju, a vrlo malo ih uči“. Ove tvrdnje vrijede i danas – naime, na čitanje se gleda kao na preduvjet učenja, ali i užitak ili većini bijeg od stvarnosti u neki fiktivni i puno ljepši, ugodniji svijet. Provedeno istraživanje „Užitak u čitanju: teme u literaturi za mlade objavljenoj u hrvatskoj 2016. ‒ 2019. godine“ osim ovoga tvrdi i da se čitanje proučava u okviru psihologije, neuroznanosti, lingvistike, računalstva, književnosti, informacijskih i drugih područja znanosti. Sva navedena područja nude definiciju čitanja iz drugačije perspektive. Navedeno istraživanje pokazuje da učenici iz Hrvatske iz ciklusa u ciklus istraživanja ostvaruju ispodprosječne rezultate na testiranju prirodoslovne i matematičke, i na testovima čitalačke pismenosti. Kada bi pokušali sagledati što se krije iza izostanka želje i volje za čitanjem mladih u Hrvatskoj možemo zaključiti da čitanje mladima ne predstavlja užitak jer podsjeća na učenje, stoga predstavlja napor. Međutim, većina mladih zapravo voli čitati i pronalazi užitak u čitanju. To nam potvrđuju i rezultati istraživanja čitateljskih navika u okviru znanstvenog projekta Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske koji govore da 53% hrvatskih građana starijih od 15 godina u posljednjih godinu dana nije pročitalo ni jednu jedinu knjigu, a oni koji su čitali, pročitali su prosječno 5 knjiga godišnje. 17% učenika jako voli čitati, pa čak i u slobodno vrijeme, 53% donekle voli – to je ono kada te lektira pogodi u dušu, dok 29% uopće ne voli čitati. Pa čak ni lektire.
Naime, za čitanje je, osim dubokog mentalnog angažmana, potrebna i snažna motivacija. Definitivno, uz sve ove probleme u svijetu, kada ti je soba postala učionica – sigurno nećeš nasumično uzeti knjigu da je pročitaš „eto tako“. Prije ćeš odmoriti oči i pogledati seriju. Zaista, to je u redu i razumljivo. Iako će neki od nas napraviti baš to. Lijepo je uroniti u neki drugi svijet, pobjeći od problema – uživati dok koristiš svoju maštu. Duhovno bogaćenje, upijanje novih riječi, podvlačenje citata, upoznavanje autora. Čak i sama fizička svojstva knjige, osjećaj papira pod rukama baš kao i miris. Bio on miris nove knjige iz knjižare, koja je vrijedila svaku lipu, ili miris stare knjige iz lokalne knjižnice koja je čekala da je netko barem na kratko povede u svoj topli dom. To vam serija na Netflixu ne donosi, osim potencijalnog učenja stranih jezika, plus naglasak.
Kastaneti se ne bi sasvim složila sa ovime, ona voli svoj Kindle. Ali bez obzira, nadam se da sam srednjoškolcima koji čitaju ovo dala motivacije za uzimanje nekog zanimljivog romana u ruke. Hoće li početni čimbenik razvijanja ljubavi prema ispisanim riječima biti opisi vrlo zanimljivih romana ove zaista predivne mlade autorice koja zrači pozitivom i talentom? Ili će to biti neke dobre knjige koje je ona osobno preporučila? Može ih se naći na njezinom Instagramu @kastaneti. Možda se neki i sami okušaju u pisanju po prvi put, nema straha.
Njene knjige možda jesu bile rasprodane prvog dana Interlibera, i možda su trebali povlačiti primjerke iz svih postojećih knjižara, ali ih još uvijek možete nabaviti. Samo trebate posjetiti bilo koju lokalnu knjižnicu ili najbližu Školska knjiga i Hoću knjigu knjižaru. Tu je i Kastanetina službena web stranica.
Sretno sa čitanjem i upoznavanjem svih novih likova u nekim puno ljepšim, i šarenijim svjetovima!
