Na Međunarodno baletno natjecanje Mia Čorak Slavenska, održano na sceni HNK u Zagrebu, prijavilo se 87 plesača iz 21 zemlje, a uspješno ga je završilo njih 68, u dvije kategorije – juniorskoj i seniorskoj. Kao i prethodnih godina, predsjednik žirija bio je ugledni baletni umjetnik svjetskog glasa Irek Muhamedov, a članovi Ljubinka Dobrijević i dr. Szilard Macher, ravnatelj Mađarske plesne akademije u Budimpešti.
Na Gala koncertu, uz nastup natjecatelja održana je i svečana dodjela nagrada, promocija poštanske marke s likom Mije Čorak Slavenske, kao i prikazivanje filma “Mia – A Dancer's Journey” (Mia – odiseja jedne plesačice). U juniorskoj je kategoriji zlatnu medalju osvojila Anamarija Marković. Anamarija ima 17 godina,dolazi iz Zagreba,točnije iz Dubrave. Ove je godine diplomirala u Školi za klasični balet u Zagrebu, a pohađa i Gornjogradsku gimnaziju. U nastavku donosimo neke zanimljivosti koje nam je otkrila o sebi.
- Kada i zašto si se počela baviti baletom?
Kao dijete sam puno plesala i sa 5 godina roditelji su me upisali u predškolski razred u Škole za klasični balet.
- Koje su prednosti, a koje mane bavljenja baletom?
Prednosti su baleta mnoge: gracioznost,izražajnost,lakoća pokreta,pa čak i perfekcionizam…
Mane baleta: krvavi i puknuti nokti,velike i male ozljede,bol u nogama,iscrpljenost,pravilna prehrana,odricanje od izlazaka,društva,obiteljskih okupljanja…
- Koliko se tvoj život promijenio nakon zlatne juniorske medalje?
Moj se život nije promijenio. Zlatna medalja motivira me da napredujem i da nastavim raditi na sebi kao plesaču.
- Što te motivira?
Motivira me moja istinska ljubav i želja prema baletu. Kroz ples izražavam sve svoje emocije,a posebno sreću.
- Ima li neka osoba u tvom životu poseban utjecaj na tebe?
Na moj život i odluke o baletu, ne, njih donosim sama,odmalena. Obitelj mi je samo podrška.
- Koliko si se morala žrtvovati da bi postala vrhunska balerina?
Da bi se postala vrhunska balerina, treba se odreći mnogih stvari i uložiti mnogo truda za uspjeh. Nisam imala pravo djetinjstvo,dok su se drugi igrali,ja sam svakog dana vježbala u baletnoj dvorani. Ostala sam ograničena u izlascima sa društvom i dan danas,zbog obaveza u gimnaziji. Potom briga oko baletnih papučica,špica,trikoa… No ipak mi nije žao niti jednog trenutka,koji sam žrtvovala za balet i da me netko pita opet bih sve ponovila.
- Što nakon završene baletne škole?
Nakon završene Baletne škole, HNK Zagreb nudi honorarni posao do 18.godine koji neki prihvate,a neki odbiju. Neki odlaze u inozemstvo na akademije ili traže posao van granica RH.Ja sam prihvatila honorarni posao u HNK-u.
- Kakvi su bili tvoji srednjoškolski dani?
Svoje srednjoškolske dane provodila sam u Baletnoj školi i Gornjogradskoj gimnaziji (od 05:30 do 21.00h). Što se tiče baleta, uz puno rada,truda i muke mnogo sam toga naučila i unaprijedila. Uživala sam u svakom trenutku provedenom u baletnoj dvorani.
- Što je, po tvom mišljenju, razlog zašto većina mladih ne voli umjetnost?
Smatram da mladi ne vole umjetnost jer je drugačija,zahtijeva žrtvu i odricanje i to je glavni razlog. Mojim vršnjacima danas su važni izlasci,ne razmišljaju puno o svojoj budućnosti i svejedno im je što će biti. Smatram da je to krivo jer treba težiti onome što volite i žrtvovati se za to,a uz sve to si možete priuštiti i koji izlazak. Najbitnija je dobra organizacija vremena.
- Što misliš o neusvojenom prijedlogu o premještanju Škole za klasični balet u Gračane?
Škola za klasični balet u Gračanima,po meni nije adekvatan prostor. Umjetnosti nije mjesto uz trgovine,teretane,kasino… nego uz matičnu kuću HNK. Što se tiče putovanja do škole,mislim da mlađa djeca ne mogu putovati sama ,pogotovo ne zimi,kada mrak pada već u 16h. I svi mi idemo u dvije škole,ne samo u Baletnu.
