Općenito o depresiji
Vjerojatno će većina ljudi samo preskočiti ovaj članak i neće mu posvetiti ni tih nekoliko minuta svog života koliko je potrebno da ga se pročita.
Što je to zapravo depresija?
Vjerujem da se svatko od nas barem jednom susreo s depresivnom osobom u svom okruženju, u razredu, školi ili na bilo kojem drugom mjestu. Njih je ili veoma lako ili veoma teško prepoznati. Ili su naizgled sretne sa širokim 'fejk' osmijehom ili su u crnom i dugim rukavima skrivaju ožiljke svoje bolesti.
Depresija je stanje uma koje spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaji). To je teško psihofizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima.
Postoje tri glavne vrste depresije; početna laka depresija, srednja prolazna depresija i teško depresivno stanje. Manifestira se promjenama raspoloženja tijekom dana, poremećajem sna te općim usporavanjem misaonog tijeka.
Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena taj je broj veći i iznosi od 20% do 25%.
Depresija u realnosti
Poprilično je jasno kako to izgleda u teoriji, ali u praksi su stvari ponešto drugačije. Po mom doseljenju u učenički dom upoznala sam mnogo ljudi. Bilo je tu mnogo različitih ljudi, od vječnih optimista i dežurnih zabavljača cijelog društva do povučenih osoba do kojih je u početku bilo veoma teško doprijeti. Ali, svakog dana kad bih ušla u svoju sobu nakon škole, u krevetu pored svog pronalazila bih sklupčano klupko ispod popluna. Zamotana u svoj svijet, sa slušalicama u ušima. Pokušala sam ju nekoliko puta navesti da mi kaže barem zašto. Samo me pogledala, tužno se osmijehnula i rekla: 'Ne brini, Daco, samo mi je loš dan.'
Doista je čudno živjeti s osobom koja sluša, a ne čuje. Gleda, a ne vidi. Živi, a ne postoji.
U početku mi je to bilo doista teško razumjeti, a onda sam odlučila nešto poduzeti.
Bez brige, nisam otišla do odgajateljice i rekla joj da ju pozove na razgovor – iako ima ljudi koji i tako rješavaju svoje probleme.
Dugo sam istraživala depresiju kao bolest. Istraživala sam načine kako da joj pomognem, a da ne pogoršam njeno stanje.
Naša zajednička borba s depresijom počela je na njezin rođendan prije dvije godine. Ušetala sam u sobu s dva balona i pizzom. Iako joj nije bilo jasno zašto sam to učinila, preko njenog lica prešao je bljesak nekog iskrenijeg osmijeha.
Tu večer bila je prisiljena družiti se i razgovarati sa mnom i docimericom iz susjedne sobe.
Mjesec dana nakon tog lijepog događaja vratila sam se u dom nešto kasnije nego obično i pronašla svoju cimericu u kutu sobe u suzama. Te noći otkrila mi je apsolutno sve tajne sebe i svoje depresije.
I znate što?
Donekle je postalo lakše. Imala je povjerenja u mene. Mogla mi je reći svaku svoju misao. Više nije neprekidno živjela sa slušalicama.
Bitno je ne reagirati krivo. Bitno je toj istoj osobi dati snagu i pokazati joj da može imati povjerenja u tebe.
Ta ista osoba više mi nije cimerica. Ta ista osoba sad ima potpuno novo društvo koje ja nimalo ne podržavam i ne smatram da je dobro za nju. Svejedno, drago mi je što sam joj pomogla da se barem izvuče iz tame sobe i kreveta i razgovara s ljudima.
Savjeti za život s depresivnom osobom
1. Budite podrška i komunicirajte čim više s tom osobom
2. Vaša ljubav i podrška pomažu – ali nisu lijek.
3. Pomozite mu da shvati da u tome nije sam.
4. Pozitivne misli svakog dana.
5.'Stvarno mi je žao što se tako osjećaš, ali znaj da ja ne idem nikamo. Ne brini se, ja ću se pobrinuti za sebe, ali i za tebe.'
