Često vikendima u trenutku slabosti naiđem na tarot, gospodine i gospođe obučene u zavjese kako iza ekrana nekome predviđaju budućnost. Gledanje ovih zadivljujućih emisija često me dovodi do pitanja: koliko smo zapravo praznovjerni?
Eh, da. Na mahove postaje žalosno koliko praznovjerja i šunda donose narodna vjerovanja, a i moderne strukture poput novina i televizije. Preko horoskopa, tarota, viska i „napaljenih baka“ u oglasima kraj sportskih rubrika možemo vidjeti da su primjeri takvih trash oglasa posvuda. Velik broj populacije vjeruje da ljudi imaju nadnaravne moći, a na vijestima nerijetko izlaze članci o ljudima koji tvrde da su Bog, Isus i slična nadnaravna bića.
Ovdje ću napraviti digresiju kako bih konačno razriješio to pitanje nadnaravnih sposobnosti ljudi. James Randi, kanadski mađioničar, 1964. odlučio je dati tisuću dolara onome tko mu uspije dokazati da ima nadnaravne sposobnosti. Kako nitko nije uspio u tome, povećao je nagradu na deset tisuća dolara, a 1996. nagrada je porasla na milijun dolara. Taj izazov je povučen 2015. Do onda, mađioničar je uspio dokazati razne prijevare na kojima su ljudi zasnivali svoje tvrdnje da imaju nadnaravne sposobnosti. Takvih je ljudi bilo oko tisuću. Mislim da bih čak i ovdje mogao završiti esej, međutim, odlučio sam ubaciti i svoje mišljenje.
Svi ti ljudi, a posebice „tarot-majstori“ koji ljudima žele „svu sreću u životu“, a pritom im rade financijsku Sodomu i Gomoru u kućanstvu, ne rade zapravo ništa drugo osim zarađivanja na tuđoj gluposti. Što mi je zapravo u redu. Postoji mali milijun udruga za zaštitu potrošača koji se jako trude da upozore potrošače čega su svjesni, no ipak, gluposti poput „ekokugle“ i dalje uspiju zaraditi desetke tisuće kuna. A zanimljiva stvar jest da se samo malom pretragom na internetu može pronaći podatak da je već 1999. proizvođač te ekokugle u SAD-u morao platiti pola milijuna kuna jer su njegove tvrdnje bile lažne. Već se mnogo godina nadam da će se isto desiti i njima. Zapravo, jedna od njihovih shema, osim svih onih napitaka koje kuhaju u showu (možda je u pitanju goveđa juha, tko zna), jest ono pitanje „Što vam zvijezde kažu?“.
Odlučio sam zato djelovati kao seoski „Mythbuster“ i pokušati sam otići u zatišje obližnje šume i gledati u zvijezde. I naravno, pitati ih što će biti sa mnom u budućnosti. Tako stojeći, bez odgovora, proveo sam pola sata. I nije mi bilo žao, zato što sam odmah iskoristio predivnu prirodu za slike i sporadične izljeve depresije koje u modernom svijetu ne bih mogao izvesti. Prilično sam siguran da, ako bi zvijezde mogle govoriti, rekle bi mi da sam jedna obična budala.
Mislite da je tih pola sata gledanja u zvijezda bio utrošak vremena? Zamislite koliko ljudi onda na dnevnoj bazi na isti princip stalno želi saznati koliko će imati djece, novaca i kakva će im budućnost biti! Tako samo troše svoje vrijeme i svoj novac. Osam kuna po minuti?! Pa to je legalna pljačka! Samo dvije minute razgovora jedan je i pol burek. Zamislite koliko je bureka moglo biti kupljeno na način da se ne nasjeda na te gluposti i da se tamo ne zove, napasno govoreći svoje ime, prezime, OIB, JMBG i slične stvari. Ne mora nužno biti burek u pitanju, no strašno je da ljudi i dalje vjeruju da će im budućnost biti takva kakvu će im najaviti smiješan čovječuljak/čovječuljkinja preko svijeća loše izrade i karata „Crni Petar“ kupljene na benzinskoj postaji. Pa, molim vas.
Za zaključak, završit ću samo popularnom pjesmom Hladnoga Piva, Ezoterija.
„Gospodo majstori tarota
i lokalni dileri zagrobnog života.“
