U svakoj školi ima jako dobrih i manje dobrih nastavnika. Uostalom, tako je to u svakoj profesiji. To ne znači da su ovi drugi i manje dobre osobe, već možda jednostavno nisu stvoreni za posao kojim se bave. Ipak, bez obzira na to što je naš obrazovni sustav i više nego zahrđao, svaki nastavnik ima slobodu sam birati svoj put i način rada. Problem, zapravo, i nije u tome što učenici ne vole neki predmet pa zbog toga krive nastavnika, nego je problem kad nastavnik slobodu svoje nastave koristi na zastario, nezanimljiv, dosadan način.
Kako biti dobar nastavnik
Svatko od nas na svoj način zamišlja dobrog nastavnika. Je li dobra metoda biti susretljiv, pokušati biti prijatelj učenicima i olakšati im prenatrpan raspored? Ili pak je potrebno pokazati im svoje godine, svoju teško stečenu titulu, zaboraviti da si nedavno i sam bio u školskoj klupi i učiniti im školske dane nepodnošljivima? Je li dobro svoje privatne probleme i svjetonazor zadržati za sebe? Ili pak je potrebno podijeliti ih s učenicima? Je li dobro osuđivati učenike na temelju njihovoga privatnoga života? Ili pak taj dio treba odvojiti od onoga školskog8a? Vjerojatno si ta i mnoga druga pitanja postavljaju nastavnici prije nego što počnu raditi. Kako odgovoriti na pitanja iz perspektive učenika? Većina učenika smatra da je vrlo važno sačuvati granicu učenikove i nastavnikove privatnosti, barem za vrijeme nastave. Učenikovo ponašanje ne bi smjelo utjecati na ocjenjivanje pa nije, primjerice, u redu dati jedinicu iz aktivnosti učeniku koji je pušio u parku preko puta škole. Izvrsno je vidjeti nastavnika koji bez obzira na prenatrpan program uvijek ide na ruku učenicima pa su pismeni lakši, a usmeni najavljeni. Učenici su automatski zainteresiraniji i nisu pod stresom, a nastavnik je zadovoljan jer su učenici zadovoljni. Manje je lijepo vidjeti nastavnika koji na sat dolazi nespreman pa bez prezentacije ne može funkcionirati čak ni uz pomoć udžbenika.
S pametnom pločom – pametno
Kako tehnologija napreduje, i način nastave trebao bi se barem malo mijenjati, a žalosno je što se gradivo i dalje često predaje kao i prije kada, primjerice, nismo imali pametne ploče koje su od ove školske godine postavljene u tri učionice u našoj školi. Svi smo u početku bili oduševljeni, kako učenici tako i nastavnici. Nastavnici su prošli edukaciju pa smo se nadali da ćemo koristiti ako ne sve, barem neke mogućnosti koje pametna ploča pruža. Neki su se nastavnici u početku trudili predstavljati nam sadržaj za učenje služeći se pametnim pločama, no kada su shvatili da ih ostali ne koriste, odustali su i oni te su se vratili starim i dosadnim powerpoint prezentacijama. Ubrzo su se, možda i zbog nekorištenja, ploče počele kvariti pa smo trebali čekati da se poprave. Zanimljivo, na Danu otvorenih vrata sve su ploče funkcionirale, i to s različitim edukativnim sadržajima, što je učenike osnovnih škola jako zainteresiralo. Šteta je što se u školu i edukaciju učenika i nastavnika stalno ulaže, a onda se to ne zna na pravi način i iskoristiti. Uvijek će biti nastavnika koji odabiru kredu, ili, u našem slučaju, flomaster i ploču, ali bit će i onih inovativnijih pokušaja. Na primjer, već dugo na nastavi Njemačkoga jezika ponavljamo pomoću Kahoota, kviza koji je sve popularniji pa je počeo prodirati i u nastavu drugih predmeta. Zabavan je pa su učenici motivirani jer ne moraju u bilježnice odgovarati punim rečenicama na sto pitanja, već odabiru točan odgovor. Ova metoda među učenicima u razredu potiče natjecateljski duh i želju za pobjedom. Zacijelo postoje i mnoge druge metode kojima se gradivo može predstaviti na zanimljiv i inovativan način kako bi se učenike zainteresiralo za predmet, samo je potrebno odvojiti malo slobodnoga vremena da se ti načini otkriju.
