SILVIJA ŠESTO STIPANČIĆ
Ako se za nekoga može reći da nema dlake na jeziku, to je ova opaka spisateljica. Kod nje nema mile lale! Njeni su junaci ono u nama čega se bojimo i što smo naučili skrivati: nestašni, svoji, umišljeni, a nesigurni, pokorni, a bahati, simpatični u svojoj nepristojnosti. I Vanda, i Tomica, i Lada, svi su oni (anti)junaci kakvi nam trebaju kako ne bismo zaboravili biti i osjećati.
GORAN TRIBUSON
Svaki ljubitelj hrvatske serije ''Odmori se, zaslužio si'' složit će se da je Tribusonov humor užitak za široki spektar gledatelja, a onaj tko je uživao u ''Ne dao Bog većeg zla'' zna da ovaj autor ima jednako istančan smisao za tugu. Ukoliko vam se Bjelovar ne čini kao dovoljno zanimljivo turističko odredište (iako ga je šteta zaobići u proljeće u vrijeme ASSITEJ-a!), Tribusonovi će ga romani predstaviti u novom ruhu. Čitanje pruža osjećaj kave u sunčano petkovno poslijepodne s dobrim prijateljem. Prijateljem britkim na jeziku, izravnim, onim s kojim uvijek znaš na čemu si i upravo ga zato voliš unatoč drskosti kojom zrači. Pa makar vam ne sjeli svi njegovi romani, svaki sa svojom posebnošću, autobiografski zapisi poput "Trave i korova" nesumnjivo su osvježenje, domaće i tako dobro poznato.
MIRO GAVRAN
Iako su podatci poput onih da je jedan od najprevođenijih hrvatskih autora današnjice i najizvođenijih hrvatskih dramatičara u zemlji i inozemstvu itekako impresivni, to ne impresionira ni izbliza kao njegova djela. U njegovim ''dječjim'' romanima može se uživati više nego u nekim tuđim odraslim, a to je samo po sebi dovoljan kompliment. Miro Gavran nije drski prijatelj. Njegovi su junaci dragi i blagi, ljudi slavonskog podrijetla i tople duše. Ako ne uživate u knjigama koje nježno govore o onome grubome što život nosi, možda će vam izazov predstavljati njegovi psihološko-egzistencijalni romani (nemojte da vas biblijska imena navedu na krivi trag). A ako ste pak kazalištarac ili filmofil, i tu je Gavran itekako cijenjen i priznat. Piše kazališne tekstove: ''Kad umire glumac'', ''Čehov je Tolstoju rekao zbogom'', ''Kako ubiti predsjednika'', ''Shakespeare i Elizabeta'', ''Zaboravi Hollywood'', ''Zabranjeno smijanje'', ''Tajna Grete Garbo'', ''Nora danas'' (i mnoge druge) koje vole i u Češkoj – toliko da se u Pragu održava festival njemu u čast: Gavranfest. Ipak, ''Kako smo lomili noge'' poslastica je za sve dobi i sva uvjerenja.
HRVOJE HITREC
Tko i zašto ne voli Smogovce? Ako ne spadate u tu neobičnu skupinu ljudi, sigurno ćete uživati čitajući o Bongovoj magiji i Marininim nepodopštinama. Domoljuban i zemljoljuban, Hrvoje Hitrec zna što radi kad stvara svoje čarobne romane. To su jedni od onih romana s dječjom dušom koji vas ne mogu ne vratiti s nostalgijom u one neke dane krastavih koljena i starih vremena s vječnim epitetom: boljih.
SANJA PILIĆ
U moru Ilijada i Odiseja, egzistencijalističkih romana, verterovskih patnji i bajronovskih junaka, ovakve otkačene knjige nužne su za očuvanje zdravog razuma. Nikada se ne treba precijeniti i ignorirati u sebi one djevojke koje pojedu cijelu kutiju voćnih napolitanki (iako im baš i nisu fine), one momke koji ne znaju kako prikriti prištiće i ubiti pubertetske buhe i sve one divne mlade ljude koji u svojim dnevnim boravcima grade robote. Sve smo ih upoznali, sa svima smo dijelili muke, a Sanja Pilić uvijek je ovdje da nas podsjeti kako je od djetinjstva do odraslosti jednaka udaljenost kao i od odraslosti do djetinjstva: samo skok!
ZORAN PONGRAŠIĆ
Zoran Pongrašić opasan je tip. Posudiš knjigu, misliš da će biti simpatična i smiješna pa se onda nakon par desetaka stranica slediš i shvatiš da, iako si velik i pametan i iskusan i jak, nemaš pojma. I bolje da nemaš. Dalje neću kvariti iznenađenje, ali ovakve romane treba čitati. I čuditi se vlastitoj neupućenosti, a onda u njoj i uživati. (Ako pak posudite ''Mama je kriva za sve'', onda samo uživajte! Možda je dječje, al' je smiješno.)