Sve se kreće u već dobro znanim ciklusima, kurikularne reforme nema na vidiku, ali ipak se na njoj i dalje intenzivno radi. Budući da je čist račun duga ljubav, pitanje je koliko smo (pre)platili kurikularnu reformu koja vjerojatno neće biti u cijelosti provedena do kraja mandata aktualne Vlade?
Minimalno je utrošeno 20 milijuna kuna
Točne podatke teško je naći, no u intervjuima vodećih ljudi reforme može se približno iščitati koliko je dosada novaca u reformu uloženo. U 2015. predviđeno je 12, a potrošeno je 7 milijuna kuna. U 2016. proračunski plan je 6 milijuna kuna, no nema podataka koliko je zaista potrošeno. U 2017. je, prema riječima sada već bivše pomoćnice bivšeg ministra obrazovanja Sanje Putice, predviđeno tri milijuna kuna više nego prethodne godine što daje brojku od 9 milijuna kuna. To je zasigurno preko 20 milijuna kuna potrošenih u tri godine.
Problematični i neproblematični predmeti
Predmete možemo svrstati u dvije kategorije: problematični i neproblematični. Oni prvi su Povijest, Hrvatski jezik te svi oni predmeti koji obrađuju „hrvatsko nacionalno biće“, a potonji predmeti STEM područja – Matematika, Fizika, Kemija i Biologija (Priroda).
Neke od zamjerki su opravdane. Dosad je Povijest bila koncipira u omjeru 60:40 u korist nacionalne prema svjetskoj povijesti. Kurikulum Povijesti predlaže 40:40:20 (nacionalna, svjetska, slobodni izbor). Kratko rečeno, uzima se 20% nastave nacionalnoj povijesti i daje se mogućnost nastavniku da sam odabere što će u te sate predavati. Uzimajući u obzir informacije prikupljene od maturanata, veliki dio njih već sada tvrdi da njihovi profesori povijesti namjerno, ili, ljepše rečeno, "neće stići odraditi", izuzimaju iz provedbe plana i programa obradu tema nacionalne povijesti, posebice temu Domovinskog rata i ne toliko davnu povijest uređenja samostalne Hrvatske. Znajući navedeno, možemo očekivati da će u budućnosti još manji broj ljudi razlikovati Dan državnosti od Dana neovisnosti ili pak Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, a kamoli moći objektivno raspoznavati istinite od lažnih tvrdnji o još uvijek izbjegavanim i delikatnim temama nacionalne povijesti kojima nikako ne priliči trenutna etiketa.
Što je sa STEM predmetima? Ne postoji ozbiljnija kritika zašto se ne bi već sljedeće školske godine krenulo u parcijalnu reformu barem tih predmeta. Pitanje je zašto se toliko čeka, umjesto da se u postojeću satnicu što prije uvedu kvalitetniji i suvremeniji sadržaji iz tog područja.
Što smo dosada dobili?
Odgovor je premalo. Objavljeni su prijedlozi kurikuluma 29 nastavnih predmeta i to onih koji se predaju u osnovnim školama te u gimnazijama. Dakle, nema novih i cjelovitih kurikuluma za strukovne škole, a koje pohađa oko 70% učenika srednjih škola. Na srednjoškolskoj razini, reforma pokriva sve gimnazije te opće predmete strukovnih škola, bez stručnih predmeta. Proizlazi pitanje kada će se i za koliko novca izraditi potpuni i novi kurikulumi stručnih predmeta? Ne tako brzo i ne baš jeftino.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak najavljuje novi zakon o strukovnom obrazovanju koji predviđa uvođenje više prakse i dualnog obrazovanja, jače povezivanje škola i gospodarstvenika te ističe važnost centara kompetencija koji bi mogli 'povući' stotine milijuna eura iz europskih fondova, a ideja je da svaka županija dobije barem jedan takav centar. Ipak, pitanje je hoće li novi zakon o strukovnom obrazovanju doista utjecati na poboljšanje položaja učenika strukovnih škola, osigurati pravednu isplatu naknade za odrađenu praksu ili barem financiranje toplog obroka za učenike koji ponegdje odrađuju praksu i po 10 sati dnevno zajedno s djelatnicima firmi.
Publikacija Europske komisije pod nazivom “Preporučeno godišnje trajanje podučavanja u punom obvezatnom obrazovanju” pobija jednu od vrlo ukorijenjenih predrasuda o hrvatskom školstvu: iako većina građana smatra da su učenici u našim školama preopterećeni s previše nastave, zapravo hrvatski učitelji na njih troše najmanje sati u EU.
Već sam pogled na objavljene „kurikulume“ pokazuje kako to nije dokument koji će promijeniti obrazovanje. To jest temelj, ali treba izraditi i nastavne planove i nove udžbenike te educirati nastavnike. Sigurno je da će se promjena dogoditi tek kada se smanji inflacija petica, promijeni stav učenika prema učenju za ocjenu umjesto za život te profesori koji se zalažu za promjene u izvedbi nastave, a ne samo kurikuluma i zakonodavnih okvira, postanu pravilo umjesto rijetkih iznimki na naslovnim stranama. U reformi promjene i djela trebaju zamijeniti puke riječi, obećanja i brdo papira.
Zamišljeno je da je za preokret i cjelovitu reformu hrvatskog obrazovnog sustava u razdoblju 2017. – 2022. potrebno osigurati 300 milijuna kuna. Iz Europskog socijalnog fonda trebalo bi stići 255 milijuna kuna, a 45 milijuna kuna trebalo bi izdvojiti iz državnog proračuna.
Ako smo već sada za malo toga dali barem 20 milijuna kuna, kolika je cijena potpune reforme, a puno važnije od toga – kada će se ona doista i dogoditi?!
Jedno pitanje i dalje stoji – što je s uključivanjem učenika u proces izrade i provedbe kurikularne reforme?
A koliko si ti informiran/a o kurikularnoj reformi?
Reci nam u anketi: https://goo.gl/forms/9Ejma8xSYa5FTWBm2
