piše Tatjana Barat – portal citajknjigu.com
U gimnaziji sam uvijek bila jedna od onih koja je pročitala svaku lektiru. Ponekad bi se znalo dogoditi da smo lektiru pročitali samo osoba koja je imala seminarski rad na tu temu i ja. Srećom, to nije uvijek bilo tako te je zaista bilo mnogo odličnih knjiga u kojima smo gotovo svi uživali, koje su potaknule vrlo kvalitetne rasprave s profesoricom i nama međusobno, te koje su nas itekako potaknule na razmišljanje.
Međutim, bilo je i onih knjiga s kojima smo se, iako gimnazijalci, pošteno namučili. Ponekad je razlog bila duljina knjige, ponekad njezin stil pisanja, a povremeno jednostavno naša nespremnost da se uhvatimo u koštac s njome. S današnje perspektive jasno mi je da su učenici ponekad jednostavno nemotivirani, posebno kada je u pitanju starija književnost, no to ne mora biti tako. Svako djelo koje je dio lektirnog popisa tu se nalazi zbog itekako čvrstih razloga, vjerujte mi. Također, svako od njih može biti zanimljivo ako mu se pristupi na pravilan način.
Zato u nastavku donosimo popis nekoliko djela s kojima se srednjoškolci najčešće muče, ali i neke korisne savjete kako im pristupiti da bi ih se lakše savladalo. Dakako, popis djela koje zadaju poteškoće razlikuje se od učenika do učenika, ovisno o njegovim kognitivnim sposobnostima i književnom afinitetu, no početak nove nastavne godine idealno je vrijeme za pripremu za čitanje lektire.
Dante Alighieri: “Božanstvena komedija”
U drugom razredu srednje škole vrijeme je za upoznavanje s predrenesansom i Danteovim remek-djelom. S obzirom na to da je djelo koje se smatra jednim od najboljih spjevova ikada napisanih pisano u stihovima, učenici ga često ni ne žele početi čitati. Dok će romane rado uzeti u ruke, prema epovima imaju neku vrstu averzije, ali nema razloga za to, barem ne kada je u pitanju Dante.
Djelo se sastoji od tri zasebne cjeline koje čine Pakao, Čistilište i Raj, a osim brojnih povijesnih likova pojavljuje se i Danteova voljena Beatrice. Za potrebe srednjoškolskog programa nikada se ne čita cijelo djelo, već mnogi profesori inzistiraju na čitanju Pakla, dok se drugi dijelovi obrađuju fragmentarno. Baš je Pakao idealan dio gdje možete zasjati i pokazati svu svoju kreativnost.
Riječ je o alegorijskom prikazu zemaljskog svijeta, a Dantea kroz Pakao vodi Vergilije. Sve od početnog limba pa do Lucifera u posljednjem krugu pakla nižu se stravične slike koje su, međutim, vrlo pogodne za ilustraciju i prikaz učeničke umjetničke strane.
Napravite umnu mapu krugova Pakla, ilustrirajte svoju viziju Pakla, a to će vam uvelike pomoći u svladavanju gradiva.
Marko Marulić: “Judita”
Prije nekoliko godina Marulićeva je Judita gotovo bila razapeta u javnosti kada je u medije došao podatak da je učenicima na maturi bilo postavljeno pitanje koje je boje njezin prsten. Dakako, bio je izostavljen detalj da se odgovor nalazio u tekstu koji je bio ponuđen učenicima, ali ga mnogi od njih nisu pročitali s razumijevanjem.
To je ujedno i problem starije hrvatske književnosti. Učenici jure kroz tekst ne čitajući pritom rječnik nepoznatih riječi koji je ama baš uvijek priložen uz tekst. Dakako, poteškoće zadaje i forma epa.
Nikada nemojte krenuti na čitanje, a da ne konzultirate priložen popis manje poznatih riječi. Ako treba, olovkom si naznačite njihovo značenje iznad samog teksta i pročitajte dva-tri puta.
Možete posegnuti i za modernom verzijom koju je napisao Miro Gavran u obliku Juditinih dnevničkih zapisa. On je napravio iskorak i prikazao je kao emancipiranu ženu koja dvoji između ljubavi i dužnosti, no bit će vam mnogo jasniji njezini postupci i ubijanje Holoferna. Osim toga, ljepotica koja ubija velikog vojskovođu bila bi dobar materijal za televizijsku seriju. Pokušajte tako gledati na to.
Marin Držić: “Dundo Maroje”
U stariju hrvatsku književnost pripada i naš najveći komediograf Marin Držić. Dok će njegov “Skup” zbog kratkoće i zanimljivosti pročitati velik broj učenika, s “Dundom Marojem” situacija je već nešto složenija. Sjećam se učenika koji je išao sa mnom u razred i inače je bio odličan u svim predmetima, no nikako i nikako nije mogao prožvakati ovo djelo, a profesorica mu je rekla da mu neće zaključiti odličnu ocjenu dok se ne suoči s Marojem. I bila je u pravu jer bi svatko tko se smatra književnim ljubiteljem ili poznavateljem književnosti trebao pročitati Držića, a “Skup” i “Dundo Maroje” samo su kap u Držićevom moru, što shvatite na studiju kroatistike.
Ova plautovska komedija temelji se na sukobu oca i razmaženog sina, koji je sav novac namijenjen trgovanju potrošio, dakako, na provode i žene. No, najzanimljiviji lik koji zapravo upravlja cijelom radnjom iz sjene jest sluga Pomet. Primjećujem da se ni danas nismo daleko odmakli od takvih situacija, kao ni od tematike opisane u Prologu Dugog Nosa u kojem se ljudi dijele na ljude nahvao (oholi, zavidni, lakomi, tvrdoglavi) i ljude nazbilj(pošteni, mudri, tolerantni, iskreni). Sve to može biti idealan motiv za čitanje djela i usporedbu s današnjicom.
Petar Hektorović: “Ribanje i ribarsko prigovaranje”
Ovisno o planu nastavničkog aktiva pojedine županije, Hektorović se često čita samo fragmentarno, no kako je djelo objavljeno 1568., također učenicima zadaje probleme. Međutim, riječ je o jednom od najboljih djela naše književnosti u kojem se po prvi put opisuju težaci, u kojem se po prvi put opisuje konkretno putovanje i to od Hvara, Brača i do Šolte.
Iako se žanrovski ovo djelo ne može točno odrediti jer ima elemente poslanice, ribarske ekloge, idiličnog spjeva i putopisa, najjednostavnije se može shvati ako ga percipirate kao putopis.
Dakle, sam autor kreće na put čamcem s težacima Nikolom Zetom i Paskojem Debeljom, a na tome putu promatra hrvatske ljepote, zapisuje prve narodne pjesme, međusobno si postavljaju mudre pitalice i slično, a Hektorović sve to zapisuje.
Da bi vam bilo lakše, možete nacrtati likovni predložak u obliku zemljopisne karte i označiti strelicama smjer kretanja likovima te crtežima ili kratkim zapisima naznačiti što sve rade. Osim toga, zamislite što vi sve radite kada planirate neki izlet pa usporedite s “Ribanjem”.
William Faulkner: “Krik i bijes”
Kada se odmaknemo od starije hrvatske književnosti, to ne znači da smo se odmaknuli i od složenih djela. Upravo suprotno. Jedno od takvih koje mnogim učenicima zadaje probleme je “Krik i bijes”, a razlog je najčešće taj što svaki od likova govori svoju stranu priče iz svoje perspektive, pa se mnogima čini da je nepotrebno čitati “jednu te istu stvar”. No, to nipošto nije tako.
Američka obitelj Campson nalazi se pred svojim raspadom, a kako se osjeća svaki od njih, saznajemo kroz njihova pojedinačna viđenja. Tako nam svoju priču redom iznose autistični Benjamin, crna ovca obitelji i njihova sramota, inteligentni Quentin, Jason, a na koncu sveznajući pripovjedač.
Kroz tehnike struje svijesti često se miješaju prošlost i sadašnjost, posebno u Benjyjevoj priči, pa i to zadaje probleme učenicima. No, pokušajte se zamisliti u situaciji svakog od njih. Razmislite kako biste se osjećali da ste jedan od braće ili sestra Caddy. Uostalom, zasigurno ste doživjeli situacije u kojima ste vi imali svoju priču, a vaš brat, sestra, prijatelj ili roditelj jednu potpunu drugačiju.
Lav Nikolajevič Tolstoj: “Ana Karenjina”
Najpoznatiji i meni najdraži ruski klasik, nažalost, nije omiljen mnogim srednjoškolcima. Sjećam se da je i u mojoj gimnazijskog generaciji taj roman pročitalo svega nekoliko osoba. Doduše, prepričavanjem sadržaja romana mnogi su bili oduševljeni i zaintrigirala ih je tema preljuba, no samo čitanje nije nikako išlo, a vjerujem da je glavni razlog tome osamstotinjak stranica romana.
Tolstoj donosi prikaz ruskog društva sedamdesetih godina 19. stoljeća kroz slike ljubavi kao temeljnog pokretača ljudskih života i to kroz tri različita braka i jednu izvanbračnu vezu. Osim toga, detaljno raspravlja o religiji, položaju ruskog seljaka u društvu i traženju smisla života.
Ako ste srednjoškolac, a posebno gimnazijalac, gledajte ovo djelo kao priliku da saznate nešto više o povijesti ruskog društva, ali i da usporedite taj roman sa sadašnjošću. Razmislite kako se danas u našem društvu gleda na preljub i jesu li u istom položaju žene i muškarci u toj situaciji. Osim toga, razmislite kako danas izgleda hrvatsko selo. Ulaže li se isti trud koji je ulagao Levin? A što je s religijom? Zašto se Crkva miješa u sve gdje joj nije mjesto?
Ne dajte da vas 800 stranica preplaši. U konačnici, to je ništa prema broju stranica literature koja vas čeka na fakultetu.
Miroslav Krleža: “Gospoda Glembajevi”
Priznajem, kada sam prvi put pročitala “Glembajeve”, nisu me se pretjerano dojmili, kao ni većinu mojih prijatelja iz razreda. Krležina prozna djela smo bez problema savladali, a Filip Latinovicz je čak bio i tema mog maturalnog rada. Na fakultetu sam slušala kolegij posvećen isključivo Krležinom stvaralaštvu, a ovog ljeta bila sam u njegovom stanu na zagrebačkom Krležinom gvozdu. Hodajući među njegovim predmetima, knjigama koje je ispisivao, gledajući pogled koji je on gledao kroz prozor i uzimajući u obzir sve što mi se dogodilo u posljednjih deset godina, mnogo mi je toga postalo jasnije.
Propadanje obitelji, pokvarenost društva, sukobi u okrilju olujne noći, nepravda koja se događa siromašnima dok bogati sve to gledaju sa svojih vila na uzvisinama, nemir u nama, samoća i traženje uopće svog smisla postojanja dio su i naše svakodnevice. Očito je glembajevština postala dio suvremenog hrvatskog društva.
No, to nipošto ne znači da to tako treba ostati. Kada čitate ovo djelo, uočite koliko je važan naš unutarnji mir, koliko je važno pronaći ono što volimo, koliki je značaj složne obitelji i kamo nas može odvesti sve što je suprotno tome. Čak i ako trenutno nemate sve to, vjerujte mi, doći će s vremenom.
