Kako je sve počelo
Krajem 2020. godine Banovinu je pogodio razoran potres. Pogođene su Petrinja, Glina, Sisak, okolice, sela, općine. Uništeni su domovi, crkve, muzeji, knjižnice, ali i objekti kroz čija vrata svakodnevno prolazi i nekoliko stotina djece – škole.
Do sada su obnavljane i otvarane osnovne škole, srednje škole u manjem broju. Do sada je otvorena jedino Gimnazija Sisak, a ostali srednjoškolci oštećenih škola još uvijek čekaju povratak.
Srednja škola Glina, iako mala i ne jedina koja se našla na mjestu oštećene škole, našla se u posebnoj i drukčijoj situaciji od ostalih. Jedno polugodište bili smo podstanari Srednje škole Topusko dok se privremeni, pritom iznajmljivani, objekt nije sagradio.
Svake godine dolazio je novi račun za najam tog malog kontejnera, među učenicima i kolektivom popularno zvanim konzerva, sala za svatove, kutija, limena kanta. Obnovi se nikako nije nazirao brzi kraj, a nizala su se pusta obećanja i datumi mogućih preseljenja i otvorenja.
Ispunjeno obećanje
Tako se vrtjelo u krug, a onda je tik prije drugog djela zimskih praznika ove godine odrađen tehnički pregled škole.
Začarani krug priveo se kraju, a ravnateljici i ostatku kolektiva to je značilo samo jedno. Nakon tri godine vraćaju se doma, vraćaju se u svoju školu.
Zasukali su rukave i bacili se na posao. Stvari treba vratiti s više različitih lokacija, složiti i postaviti novi namještaj. 2021. godine stvari su vadili iz škole, a 2024. ih vraćaju na njihovo staro (novo) mjesto.
Svaki nastavnik napokon se vraća u svoju učionicu i kabinet. Ravnateljica, pedagoginja, računovođa i tajnica vraćaju se u svoje urede. Domar i čistačice vraćaju se u svoje prostorije. Knjižničarka se vraća u svoju knjižnicu. Vraćaju se knjige koje nisu stale u mali kontejner iza one velike konzerve.
Početak povratka u normalu
26. 2. 2024. – datum na koji se sve počinje vraćati u normalu. Nakon zimskih praznika po prvi put smo mi učenici vidjeli i čuli više od samih riječi. Maknuli su ogradu između kontejnera i škole i počeo se uređivati okoliš škole.
Najmlađe tri generacije ove srednje škole ne poznaju staru školu. Maturanti su u prvom razredu u staroj školi proveli svega mjesec i pol dana. Zadnje tri godine nalaze se samo u kontejneru puni nade da će svoje srednjoškolsko obrazovanje završiti u novim prostorijama. Jedino pitanje za njih sada ostaje kako će se prilagoditi na objekte budućih fakulteta kada izađu iz ove limenke nakon tri godine (a od osmog do drugog razreda srednje škole većinu nastave su imali online).
Vanjski izgled škole vrišti moderno. Unutarnje uređenje ćemo tek vidjeti i očekujemo puno toga.
Više nećemo moći čuti nastavu iz susjednih razreda i više nećemo čuti (osjetiti) svaki put kada netko prolazi hodnikom.
Osim toga, nakon tri godine pod je počeo propadati, a sada više nećemo trebati paziti gdje se nalaze iksevi od pik trake.
Zadnje tri godine grijanje i hlađenje se odvijalo s pomoću klima uređaja. Sada to neće više biti jedini način održavanja optimalne temperature za rad (koja se nikada nije mogla postići i često je bilo zagušljivo).
Ponovno ćemo imati funkcionalnu dvoranu. Nećemo se trebati žuriti tijekom malog odmora da dođemo do Osnovne škole Glina s kojom smo dijelili dvoranu.
Dobit ćemo veći prostor i mogućnosti izvannastavnih aktivnosti. Štoviše, imat ćemo prostor u kojem ćemo sami moći organizirati vrijeme, ali se i odmoriti u školi.
Još jedna stvar, možda ne toliko bitna za samu školu, koja je mnogima nedostajala je ogledalo. Ono, kao i drugi predmeti nisu se mogli postaviti na zidove škole jer se lim nije smio bušiti.
Ova priča ima sretan završetak
Čudan je ovo osjećaj. Ipak, lijepo je vratiti se doma.
Ovo je novi početak, novo poglavlje priče ove srednje škole. Ova priča na svakome je ostavila trag, svakom je postavila neki drugi put. Priča u kojoj se jedna mala škola iz grada hrvatske himne iz pepela vraća kao jedan veliki feniks.
Sretni smo i zahvali svim ljudima koji su nam omogućili da dobijemo modernu, novu i lijepu školu.
Međutim, za nas su pravi heroji ove priče naši nastavnici, stručna služba i ravnateljica. Oni koji su morali promijeniti svoju rutinu (a neki ju imaju godinama) kako bi nama olakšali boravak u privremenom objektu. Oni koji su se svim snagama borili za nas i da imamo sve mogućnosti kao i ostali.
Lijepo je vratiti se doma.
