Društvo u kojem je sloboda pojedinca temeljno polazište i kriterij vrednovanja svih društvenih ustanova čini se idealom koji, ni danas nominalno napredne države, ne uspijevaju postići. Što je pojedinac slobodniji, država ima ograničeniju ulogu. Svjedoci smo upravo suprotnoga procesa miješanja države u pojedinčeve slobode i nametanja načina na koji bi trebao živjeti.
Začetci same ideje sežu u 17. stoljeće kada se pojavilo liberalizam. Jedna od najviših vrednota koje zastupa ta ideologija utemeljena je na ideji slobode pojedinca. Liberalizam zastupa ograničenu ulogu države u gospodarskom životu. Povećanje funkcija države sužava prostor pojedinčeve slobode te ugrožava dobrobit društva, pa zato državne funkcije treba strogo ograničiti. Liberalizam se povezuje s demokracijom i zagovara opće pravo glasa, tajno glasovanje, ljudska prava, toleranciju, zaštitu manjina, pravnu državu i predstavničku demokratsku vlast. Svoj vrhunac u političkom smislu doživio je za vrijeme vladavine Margaret Thatcher i Ronalda Reagana.
S obzirom na rastuću tendenciju miješanja države u osobne odluke pojedinaca, potrebno je ojačati glas mladih liberala u društvu koji se protive takvom društvenom uređenju. Vrednotama kao što su privatno vlasništvo, slobodno tržište, osobne slobode i ljudska prava, društvo bi trebalo težiti. Govoreći u kontekstu gospodarske krize koja i dalje pogađa većinu zemalja upravo ekonomske oslobode se čine najvažnijima. Očita je vrlo izrazita pozitivna korelacija između ekonomskih sloboda i kvalitete životnog standarda. Što je neka država ekonomski slobodnija, u njoj se bolje živi. Najbolji primjeri za to su ekonomski najslobodnije zemlje poput Švicarske, Singapura, Novog Zelanda te upravne regije Kine Hong Konga. Stoga, slobode pojedinaca treba postići kako bi društvo postiglo napredak i gospodarski prosperiralo.
Marijana Beljo
