Utorak, 16 srpnja, 2024
NaslovnicaNENASILNA KOMUNIKACIJA
Array

NENASILNA KOMUNIKACIJA

Komunikacija- proces razmjene informacija, davanja i primanja informacija, u kojemu sudjeluju najmanje dvije osobe.

Konflikt- sudar suprotnih uvjerenja, vrijednosti i potreba. Zašto nastaje? Iz jednog jednostavnog razloga, a to je da smo svi različiti, da imamo različte stavove, različita razmišljanja, poglede na svijet te njegujemo neke određene vrijednosti.

Sada, nakon definicija komunikacije i konflikta možemo i definirati sam pojam nenasilne komunikacije. Nenasilna komunikacija je utemeljena na jeziku i komunikacijskim vještinama koje jačaju našu sposobnost da i u najtežim situacijama ostanemo ljudska bića. Ona postoji odavno i tu je da nas nauči, da nam ukaže na važnost toga kako bi se mi trebali odnositi prema drugim ljudima, kako bi trebali komunicirati i kako mirnim putem riješiti konflikte u kojima se možemo zateći.  Naglašavam da nam nenasilna komunikacija ne služi samo pri rješavanju nekih sukoba, već ju možemo i treba koristiti i za vrijeme „običnog“ razgovora s nekim osobama. Tada, ona podrazumijeva poštovanje sebe i drugih, suradnju, kritičnost i otvorenost, aktivno slušanje, spremnost na razumijevanje drugih, kreativnost i užitak.  Stoga, dok komuniciramo, komunicirajmo asertivno, iskazivanjem svojih stavova i osjećaja na JASAN, ISKREN i DIREKTAN način.

Prema modelu nenasilne komunikacije (Uvod u ljudska prava, nenasilnu komunikaciju i nenasilnu transformaciju sukoba, GMCMS,)  možemo i trebamo  primiti i izraziti 4 vrste informacija:

  1. Opis događaja, ponašanja i postupaka, ono što se točno dogodilo, bez bilo kakvih vrednovanja, opravdavanja, dokazivanja
  2. Naši osjećaji
  3. Potreba koja je usko povezana s našim osjećajima
  4. Zahtjev i/ ili prijedlog, ono što mi zapravo želimo

Nadalje, ne treba ne spomenuti i ja –  rečenice tj. ja – govor, parafraziranje, aktivno slušanje te otvorena pitanja.

Što se tiče ja – govora, kao što je već navedeno, dok komuniciramo važno je izraziti svoje osjećaje i svoje stavove, reći što mislite o određenoj pojavi, situaciji ili određenoj temi. Na taj način se komunikacija otvara te pokazujemo da smo mi spremni za razgovor, da smo spremni za suradnju i da se ne bojimo izraziti ono što mislimo.

Parafraziranje je ponavljanje riječima glavnih činjenica i osjećaja koje smo čuli dok nekoga  s kim smo komunicirali. Uz to bih povezala i aktivno slušanje gdje moramo pažljivo slušati sugovornika, dopustit mu da izrazi ono što želi , biti strpljivi, ne prekidati ga te gledati u oči sugovornika. Samo ako ćemo aktivno slušati možemo dobro i parafrazirati.

Otvorena pitanja su ona ona pitanja u kojima  možemo objasniti svoj odogovor, to su pitanja u kojima se od nas ne zahtijeva samo odgovor DA ili NE. Imamo mogućnost detaljno pojasniti ono što želimo te pokazati svu svoju kreativnost i elokventnost koju imamo.

Na kraju, možda vam se čini da model nenasilne komunikacije nije lako primjenjivati, ali potrudite se. Započnite, pokušajte se sada drugačije postaviti u razgovoru s prijateljima ili u nekom konfliktu, budite jasni i direktni, nemojte ići krivudavim putem. Tako ćete izgubiti i vrijeme, ali i vi ćete se izgubiti u razgovoru i postoji mogućnost da na kraju ni ne kažete ono što ste htjeli reći. Još jednom, budite direktni, kažite ono što stvarno mislite, kažite kako se stvarno osjećate u vezi svega što se dogodilo, nemojte se bojati izraziti svoje osjećaje, ako to ne učinite mala je mogućnost da će vaš sugovornik shvatiti ono što vi želite i kako se osjećate.

Nitko od nas nema mogućnost čitanja misli, zato imamo dar govora i dar slušanja. Koristite ih pametno!

TEA BABIĆ

VEZANE OBJAVE

POPULARNE OBJAVE

NEDAVNI KOMENTARI