Mnogi se kriteriji redaju u čitateljskim glavama kada biraju dobru knjigu. Strano, domaće, dugo, kratko, sa sretnim završetkom ili pak tugaljivim uzdasima… Koje su uostalom odlike koje neku knjigu čine dobrom?
Nerazvikana, a zaista fenomenalna i, između ostalog, poučna autobiografija Polupani lončići hrvatske autorice Jasne Šurine svjetlo dana ugledala je još davne 2003. godine. Interpretira i vodi nas kroz mučnu ispovijest kroz koju je Šurina godinama prolazila. Borbu s bulimijom najviše je vodila u svojoj glavi zaokupljena crnim mislima i utapanjem problema u alkoholu te prejedanjem ili gladovanjem i naposljetku, povraćanjem. Knjiga je potkrepljena zapisima iz autoričinih dnevnika koje je vodila u tom razdoblju, a kasnije i elektroničkim pismima upućenima Libelli, udruzi za pomoć oboljelima od anoreksije i bulimije nervoze iz Rijeke. Autorica se čitateljima obraća vrlo ciničnim pristupom kroz svoje monologe u obliku dnevničkih zapisa koji su prepuni ironije i neprihvaćanja sebe. Duboko je nesretna i zbog svojih propalih ljubavnih veza za koje je djelomično kriva i njena bolest. Bulimija ju je sprečavala da živi punim plućima i vezala ju u svakodnevne okove i neshvatljivu potrebu da se kažnjava i čini stvari štetne svom zdravlju. Vlastito unutarnje proživljavanje paklene bulimije prenijela je zaista surovo i realno. Učinila je dobar potez pišući knjigu o ovom užasnom iskustvu jer upravo ova literatura može poslužiti kao pomoć oboljelima i njihovim obiteljima da lakše shvate što je zapravo bulimija i kako se nositi s njome.
Sljedeća knjiga, također mlade hrvatske spisateljice u usponu, Željke Horvat Čeč, objavljena je 2016. godine, a nosi naslov 4 brave. Pisana je u kratkim crticama koje govore o autoričinom djetinjstvu u razdoblju od 1. do 6. razreda osnovne škole što datira od 1991. do 1996. godine. Radnja se odvija u Međimurju, u Belici gdje je sama autorica rođena i odrastala. Posebnost ove knjige jest infantilan način pripovijedanja, tj. gledanje na svijet kroz nevinu dječju perspektivu i postupno oblikovanje karaktera utjecajem okoline. Budući da Horvat Čeč opisuje kritično razdoblje ratnih zbivanja i ljudske netrpeljivosti, dotiče se tema kao što su zamršeni odnosi između Srba i Hrvata, tračevi u selu, neprihvaćanje pojava tipa homoseksualnost, zatim konzervativnost, patrijarhalnost, odbacivanje Roma, a nerijetko se spominje i vjerska netolerancija. Spisateljičin najveći "grijeh" bio je taj da nije bila krštena pa često kroz knjigu opisuje bezobrazno ponašanje i izrugivanje druge djece, ali i svećenika prema njoj. Primjer tome je uvredljiv nadimak koji su joj nadjenuli, komunjara. Intrigantan i nejasan dio u cijeloj priči bila je bolest zbog koje je autorica često išla u bolnicu, ali se ni u jednom dijelu knjige ne otkriva od čega boluje. Knjizi dodatnu zanimljivost pridodaju priloženi dokumentarni materijali (izresci iz novina, školski sastavci, prijeteća pisma…).
I za kraj, lako čitljiv, razigran, fiktivni roman Poslije svega strane književnice Anne Todd, dramatično je djelo koje bih preporučila svakoj romantičnoj duši. Serijal se sastoji od šest knjiga redom: Poslije svega, Poslije svega: Sudar, Poslije svega: Pad, 1. dio, Poslije svega: Pad, 2. dio, Poslije svega: Zauvijek sretni, 1. dio i Poslije svega: Zauvijek sretni, 2.dio. S engleskog na hrvatski jezik čitav serijal prevela je Andrea Marić. Roman prati intezivnu, turbulentnu ljubavnu priču dviju mladih duša, Tesse i Hardina, koji su na prvi pogled krajnja suprotnost jedno drugome. Njihovi usponi i padovi čitaju se u dahu. Autorica je u intervjuu potvrdila da je lik Hardina pisan po uzoru na mladog britanskog pjevača Harryja Stylesa. Za ljubitelje fiktivnih romana serijal Poslije svega bit će nevjerojatno uzbudljiv čitateljski poduhvat, prepun, između ostalog, i erotike. 😉
