NAGIEB KHAJA
Danac rodom iz Afganistana kojega je vlastito podrijetlo motiviralo na hrabre poteze odlaska u inače zabranjene zone za novinare – najviše u sjeverni Afganistan, prostor koji su okupirali talibani. Rijetko se koji reporter usudi uvući ovoliko unutar ovakvih radikalnih zajednica te snimati svakodnevni život ljudi, ratne operacije ili same vođe tih skupina. Nagieba nisu uvijek dočekivali blagonaklono – jednom je u Afganistanu bio otet na 10 dana, a stražari su ga prebili na granici Turske i Sirije nakon čega se njegov „pretučeni“ selfie proširio internetom. Osim što izvještava iz zaraćenih zemalja, bavi se i režijom te je njegov najpoznatiji dokumentarni film „Moj Afganistan – život unutar zabranjene zone“. Nagieb postiže da se podigne svijest o „onoj drugoj strani svijeta“ koja je nama zapadnjacima često prikazana kao nebitna, a od svog rada, unatoč opasnostima, ne namjerava odustati te ga smatra nekom vrstom životne misije.
BEN ANDERSON
Reporter s 15-godišnjom karijerom koji kaže da bi za reportažu riskirao vlastiti život ili ozbiljniju povredu. Najbolji mu je osjećaj kada uspije zabilježiti neku iznimno važnu informaciju koja je u medijima inače bila opisana na potpuno suprotan način. Sudjelovao je u mnogim raspravama o afganistanskom ratu te je proveo neko vrijeme izvještavajući i iz Sirije. Uglavnom samo bilježi stvari oko sebe kada je na bojišnici, ali ponekad pristupa u pomoć ako je to u skladu s njegovim moralnim uvjerenjima. Najteže mu je, kaže, slušati nevjerojatne ispovijesti preživjelih. Kada je njegov posao završen i kad se vrati kući, unajmljuje hotelsku sobu na par dana i ne radi apsolutno ništa kako bi se rehabilitirao od svakodnevne izloženosti iznimnom stresu.
Nisu samo muškarci, kako se to često misli, spremni riskirati živote i trčati između metaka kako bi zabilježili neki ratni sukob. Isobel Yeung primjer je pobijanja ovog stereotipa, a to je i dokazala kada je izvještavala o ratnoj operaciji protiv pripadnika samoprozvanog kalifata Islamske Države u filipinskom gradu Marawiju. Izvještavala je i intervjuirala pripadnike vojske koji se bore protiv islamista te prikupljala iskustva onih koji su preživjeli traume razaranja i smrti najbližih. Također je odgovarala na hitni poziv ljudi koji su bili zatočeni unutar okupirane zone grada te bila zadužena da obavijesti i pošalje pomoć za izbavljenje žrtava.
KAJ LARSEN
Reporter iz čijeg se načina izvještavanja može iščitati uživanje u ovom poslu i „ludost“ kojom hrabro prodire unutar ratnih sukoba. Reporter je koji je prvi otišao u sjevernu Nigeriju istraživati ratno stanje između Boko Harama i nigerijske vojske. Našao se u mnogim opasnim situacijama, a jednom ga je spasila i sreća. Kada je boravio u Maiduguriju, gradu na sjeveru Nigerije, dva dana nakon što je izvještavao s glavne tržnice bombaš samouboijca na istom je mjestu pobio 54 osobe. Pratio je život vojnika na prvoj crti bojišnice i njihov život u barakama, a uspio je zabilježiti i napad nigerijske vojske na grad Bamu, jedno od posljednjih glavnih uporišta radikalne skupine. Pritom je pješačio zajedno s vojnicima do mjesta gdje su izvršili invaziju, a zatim je sjeo i u borbeni helikopter te boravio u njemu u vrijeme zračnog napada.
ARIS ROUSSINOS
Uvijek „in medias res“, ovaj višestruko nagrađivani reporter izvještava iz prve ruke o ratu, ali i ulazi i aktivno prikuplja informacije o uličnim sukobima, neredima i prosvjedima. Kako kaže, Arapsko proljeće inspiracija je svakog modernog novinara. Roussinos je jedan od onih reportera koji ulazi na obje strane, objektivno prikazuje suprotne sukobljene svjetove, mišljenja i uvjerenja. Na terenu je istraživao život i funkcioniranje društva i institucija unutar Islamske Države, razgovarao s njihovim vojnicima, pravio reportaže o borcima protiv islamističkih skupina s kojima je bio na prvoj crti bojišnice, neko vrijeme proveo je i u Južnom Sudanu, Maliju i Libiji. Posebno su dojmljive i njegove reportaže o uličnim sukobima – tako je, kao i obično, Roussinos intervjuirao i prikupljao informacije o objema stranama sukoba oko ostanka egipatskog predsjednika Morsija na vlasti. Tradicionalni i islamski sustav zagovarali su desničari, a liberali su protestirali protiv nesekularnosti države. Roussinos se u jednom trenutku zajedno sa svojim snimateljem našao u kavezu borbe Molotovljevih koktela, metaka i kamenja. Ulica se u tom trenutku pretvorila u bojište, a Roussinos je ponovno morao spašavati živu glavu. Njegov je doprinos informiranju o malo poznatim svjetskim društvenim prilikama zasigurno jedan od značajnijih.
WAR IS BEAUTIFUL
"War is beautiful" hvaljena je knjiga Davida Shieldsa koja na poetski način opisuje utisak ratnih fotografija s naslovnica New York Timesa te autorov pokušaj da objasni njihovu poantu i pokušaj estetiziranja i zavaravanja fotografijama. Više o knjizi saznajte ovdje, gdje možete vidjeti i ostala djela ratnih fotografa poput ovog na naslovnici.
Da je rat prekrasan možda bi se djelomično i složili ovi pojedinci, ali vrlo su svjesni i vlastitim primjerom poučeni da je rat ipak "najveće zlo" u svijetu. Avanturizam, hrabrost, odvažnost i dosljednost ovih entuzijasta možda služi kao inspiracija onima koji su prepoznali njihove više ciljeve – uglavnom nepoznate, ali vješte u svom poslu, istovremeno hrabre i ponekad nepromišljene i potaknute dobronamjernim ambicijama. Da se čuju i prepoznaju glasovi onih koji se već čine duboko pod zemljom zaslužni su upravo oni, a možda će već i danas inspirirati junake nekih budućih doba.
