Za razliku od većine članaka koje ćete vidjeti na ovom portalu, ovaj se ne bavi toliko Vama, koliko nama, naime u ovome članku pokušat ću vam pobliže predočiti što smo mi to točno radili ova dva dana, te kakav je moj dojam, kao jednog od najnovijih aktivnih članova.
Sve je počelo u nedjelju ujutro, skupili smo se u prostorijama Društva Neretvana na zagrebačkom Jarunu/nadajmo se da ćemo do idućeg sastanka imati vlastite prostore i u Zagrebu, a i ostalim većim središtima), te nakon kave krenuli s poslom. Pričalo se o svemu, o skupštini u devetom mjesecu, o projektima za ovu i iduću godinu, o nama samima i tome što svatko od nas očekuje od sebe i od Udruge, sve u svemu jedno predivno iskustvo. Prisustvovalo nas je nekoliko, predsjednik Filip Markanović, Pavao Škoko Gavranović, tajnik Dominik Janković te mi ostali kao članovi savjetodavnog odbora (Irma Vargić, Leo Fel, Mario Burić, Hana Josić, Antonio Jurić, Lovro Marković, te moja malenkost Ante Margetić).
Neke od tema razgovora bili su i projekti koje Udruga namjerava provesti u narednih godinu dana, počevši sa projektom “Glasaj sad 16+”, koji za svoj cilj ima uvođenje prava glasa za sve osobe starije od 16 godina u Hrvatskoj. O tom projektu ćete više čuti uskoro, smisao ovog članka nije ona obavještajna, nego da Vas potaknemo na razmišljanje, da razmislite o tome kako biste Vi mogli pridonijeti našoj Udruzi, a preko nje i sebi i našoj dragoj Hrvatskoj.
U ponedjeljak smo se opet našli na istom mjestu u više manje isto vrijeme i također proveli cijeli dan radeći te družeći se međusobno u pauzama. Jedan od najzanimljivih dijelova drugog dana sastanka svakako je bio video konferencija sa predsjednikom krovne udruge svih europskih srednjoškolaca, EUPAS-a, Pascalom Schellerom. Pascal iz Njemačke nam je govorio o samom EUPASu, te ponajviše o suradnji između USREDa i EUPAS-a, koja će se iskazati već tokom Nacionalne kampanje EUPAS-a u Hrvatskoj.
U toj kampanji će USRED uz pomoć i nadgledanje EUPAS-a pokušati privući što veću pozornost srednjoškolaca, kako bi se pridružili i pokušali pomoći kako god mogu. Što još reći o samom sastanku? Većinu ljudi nazočnih na sastanku sam prvi puta u životu upoznao i poprilično sam siguran da je ovo točno ono što mi treba, i da su točno ovi ljudi oni s kojima želim raditi na poboljšanju kvalitete života srednjoškolaca u Hrvatskoj.
Ovaj je sastanak prvo bio jedno predivno, veoma ugodno iskustvo, a nakon toga i ekstremno produktivan i efikasan, napravljen je veliki posao i trenutno Udruga ima jasan smjer i ciljeve te točno definirane korake kako te ciljeve ostvariti. Do idučeg čitanja, svima srdačan pozdrav od mene, a i od ostatka Udruge srednjoškolaca!
