Prošlo je već dosta vremena od kada je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo odluku o ukidanju zaključivanja ocjena na polugodištu. Bilo je onih koji su bili protiv ukidanja zaključivanja ocjena na polugodištu, ali i onih koji su bili za.
Argumenti koje su iznosili tada, u prvotno vrijeme, vrijede i sada, u vrijeme kad možemo vidjeti je li iz toga izašlo više pozitivnih ili negativnih stvari.
U vrijeme dok su se ocjene zaključivale na polugodištu to je nekim profesorima predstavljalo velike probleme, morali su svakoga učenika ispitivati nekoliko puta i ocijeniti ih iz nekoliko elemenata, što često nije bilo moguće jer nije bilo dovoljno vremena, jer prvo polugodište je kraće od drugoga.
Upravo zbog toga, ukidanje zaključivanja dobilo je veliku podršku. Što se tiče učenika, većinom su u prosincu bili završni testovi, ispitivanja, bilo je malo vremena za ispravke i zato je taj mjesec za njih bio izuzetno stresno razdoblje.
No, gledano s druge strane, ukidanje zaključivanja ocjena donijelo je lošije rezultate kod učenika. Budući da nije bilo zaključivanja ocjena na polugodištu. mnogi učenici su nagomilali loše ocjene misleći kako ima vremena za ispravljanje. Odgađali su učenje i zato su sebi osigurali stresan završetak školske godine kada bi morali ispraviti i ono gradivo koje se radilo na samom početku godine.
Ne samo da se ne mogu sjetiti detalja gradiva koje su obrađivali u rujnu, već su vjerojatno zaboravili o čemu se uopće radi. Ipak, ovo je značilo da svaki učenik mora učiti redovito, svaki predmet i na taj način bi što bezbolnije završio školsku godinu.
Dok su se ocjene zaključivale na polugodištu, ako je bilo loših ocjena, one su se morale ispraviti početkom drugog polugodišta, motivirale su učenika da da najbolje od sebe i nije bilo gomilanja gradiva koje se mora ispraviti.
Ima još puno argumenata za i protiv, teško se odlučiti za jednu stranu, ali ipak najbolje znaju učenici kako je njima, pa je stoga bitno poslušati njihova iskustva i mišljenja te donijeti najbolju odluku.
