Manga je riječ koja se koristi za japanski strip ili animirani film u tiskanom obliku.
Sama riječ, inače nastala u 18. stoljeću, mogla bi se prevesti kao pokretna/uzbudljiva/išćekivana slika. Moderna manga potječe iz vremena američke okupacije 1945. – 1952. pa ne čudi što su crtači manga svoju inspiraciju dobivali iz američkih stripova, filmova i crtića, posebice onih Walta Disneya, pa se često može čuti mišljenje da su Japanci zapravo ukrali strip od zapadnjaka.
Kada gledamo zapadnjačke stripove i općenitu percepciju zapada da su stripovi pretežito štivo za djecu, vidimo da Japan ima potpuno drukčiji mentalitet vidljiv upravo u tome da su mange namijenjene svim uzrastima, ali i vrstama ljudi. Tako razlikujemo dječje, magične, stripove za dječake i djevojčice, mladiće i djevojke, s temom tehnologije, robota, pornografske pa i homoseksualne muške/ženske. Mange za djecu nerijetko prikazuju i neke scene koje zapad vješto izbjegava, a to je primjerice smrt. S druge strane, u mangama se često može vidjeti scena kako dijete piše domaću zadaću ili ljudi kako rade u uredu. Ta pozadinska poruka rada i etike jasno odražava vrijednosti kojima se čitatelji uče već od djetinjstva. Također, u mangama se ne stavlja toliki naglasak na superheroje i likovi nisu obučeni u kožne kostime već imamo dosta estetski jednostavna rješenja.
Mange su uglavnom crno-bijele, omoti su im obojani, katkad je obojano i prvih ili zadnjih nekoliko stranica, ali rijetko kada je cijela manga u boji. Neke od karakteristika ovih stripova su likovi s velikim očima i specifičnom kosom, ali naravno da tu ima različitih varijacija, od ružnih glavnih likova, spljoštenih kontura i slično. U ovim se stripovima prikazuju likovi koji žive sasvim normalnim životom, tek imaju jednu specifičnost koja ih udaljava od te normale – to je najčešće neki posebni prijatelj (robot, izvanzemaljac) ili imaju urođeni neki posebni talent. Po mangama se nerijetko radi anime – japanski animirani film.
Crtač mange zove se mangaka, a on radi u studiju s nekoliko pomoćnika. Machiko Hasegawa jedna je od prvih ženskih mangaka, a od muškaraca svakako treba spomenuti Osamu Tezuka.
Danas se mange u Japanu mogu naći gotovo svugdje, od tržnice do knjižara, a postoji i jedan simpatični običaj prema kojem se pročitana manga ostavlja u vlaku ili podzemnoj željeznici kako bi stigla do drugog čitača koji će je opet tako ostaviti i nastaviti taj krug. Također, o popularnosti ove umjetnosti govori nam i to da se u Japanu prošlog ljeta dodijelila prva Međunarodna manga nagrada umjetniku u inozemstvu koji pridonosi širenju i rastu popularnosti mange u svijetu. Kako se čini, vrijeme i popularost manga izvan Japana zaista će se protegnuti na zavidni broj.
