U Republici Hrvatskoj većina ilegalnih stvari postaje legalna stupanjem u punoljetnost s navršenih 18 godina života. No, treba li i glasanje biti jednom od njih?
Apsurd zakona nalaže da smo "preko noći" sazreli u kompletne osobe spremne na razumno odlučivanje koje ovisi o našem datumu rođenja. Međutim, kada se predloži pomak na 16,17 svi jednoglasno viču o "balavcima" kojima treba promijeniti pelene. Takvi društveni stavovi dovode do apolitičnosti mladih, generalne nezainteresiranošću za sustavom i uništavanja ionako slabe nade za socijalnim boljitkom. Mladi često percipiraju glasanje kao nametnutu obvezu i nešto što se jednostavno mora odraditi neke nedjelje u godini. Biti odgovoran i zaokružiti nepoznato ime na prevelikom listiću dok te glavna teta gleda hoćeš li uzeti kemijsku ili pošarati papir.
Kako to ostvariti?
Učenje kritičkom mišljenju, građanski odgoj, politika i gospodarstvo službeni su dio obrazovanja koje država može podići na određenu razinu. No, ne smijemo zaboraviti jednako važan faktor, a to su masovni mediji čiji utjecaj nadilazi onaj školski. Pružanje relevantnih i pravovremenih informacija te filtriranje istih i već postojećih uvelike bi razbistrilo cijelu političku shemu za koju smatram da nije u potpunosti jasna ni onim starijim od 16.
Dobrim građanom se ne rađa, njime se postaje; a glasanje sa 16 je idealna prilika za iniciranje mladih u aktivno civilno društvo. Uostalom, mladima bi se omogućilo izražavanje vlastitog mišljenja i ravnoteža na vagi demokracije između starijih i mlađih generacija.
