Većina formalnih akademskih "platformi" poput javnih škola i sveučilišta običava raščlanjivati znanja u sadržajna područja – ono što se uči, umjesto kako i zašto se uči. To do određene mjere umanjuje funkciju čiste filozofije. Psihologija, neurologija, čak i antropologija sve su utjecajnije u edukaciji, što možda objašnjava zašto kritičko razmišljanje toliko često nedostaje u većini kurikuluma i nastavnih planova.
No, postoje iznimke. Johny Dewey je jedna od središnjih figura u modernoj zapadnoj edukaciji. Britanski je filozof Bertrand Russel također bio zainteresiran za to kako ljudi razmišljaju i uče, pa je jednom za članak objavljen 1951. u New York Timesu sastavio prikladan popis koji možemo slijediti kao niz pravila za kritičko razmišljanje.
10 esencijalnih pravila za kritičko razmišljanje Bertranda RUSSELA
■ Nemojte biti apsolutno sigurni ni u što.
■ Nemojte misliti da se isplati nastaviti prikrivanjem dokaza, jer dokazi će sigurno prije ili poslije izići na vidjelo.
■ Nikad nemojte obeshrabrivati razmišljanje jer ćete sigurno uspjeti u tome.
■ Kad se susretnete s drugačijim mišljenjem, vašeg supružnika ili vaše djece, nastojte ga prevladati argumentima, a ne autoritetom, jer je pobjeda ovisna o autoritetu nestvarna i iluzorna.
■ Ne poštujte autoritet drugih, jer se uvijek mogu naći oprečni autoriteti.
■ Ne koristite moć da biste ugušili mišljenja koja smatrate opasnima, jer ako to učinite, takva mišljenja će ugušiti vas.
■ Ne bojte se biti ekscentrični u mišljenju, jer svako prihvaćeno mišljenje se nekad smatralo ekscentričnim.
■ Više uživajte u inteligentnom neslaganju nego u pasivnom slaganju, jer ako cijenite inteligenciju kao što biste trebali, to podrazumijeva dublji sporazum nego potonje.
■ Budite savjesno istinoljubivi, čak i ako je istina neprikladna, jer istina je još nezgodnija kad je pokušavate prikriti.
■ Nemojte biti ljubomorni na sreću onih koji žive u "budalinom raju", jer samo budala može misliti da je to sreća.
