Osim neizbježnog popisa lektire, u slobodno vrijeme vrijedi baciti pogled i na drugo štivo te uživati čitajući. Možda vam upravo baš ove knjige promijene pogled na svijet ili objasne stvari i događaje oko vas.
George Orwell: 1984
Roman “1984.” jedan je od najznačajnijih romana svjetske književnosti i zasigurno najpoznatiji distopijski roman uopće. Govori o totalitarističkom režimu koji vlada u budućnosti (s obzirom na vrijeme kada je roman napisan), te o pojedincu koji pokušava živjeti unutar tog režima. Svakako daje jedan sasvim nov pogled na svijet u kojem živimo.
Khaled Hosseini: Gonič zmajeva
Tuga, sjeta, nesreća, rat, ljudske tragedije, borba za očevu naklonost, ljubomora, a s druge strane prijateljstvo, ljubav, požrtvovnost, hrabrost, odanost; knjigu je nemoguće pročitati, a da ne suosjećate sa svakim likom.Iz Goniča zmajeva saznajemo mnogo o Afganistanu toga vremena, o odnosima među različitim narodima, o muškarcima; o ratu i režimu koji su Afganistan učinili nesigurnom zemljom.
Stephen Chbosky: Charlijev svijet
Priča o petnaestogodišnjem Charlieju, šarmantnom i naivnom outsideru koji se bori sa svojom prvom ljubavi, samoubojstvom svog najboljeg prijatelja i svojom mentalnom bolesti. Sve to ga muči dok pokušava naći grupu ljudi kojima pripada. Charlie opisuje svoj život kroz seriju pisama upućenih nepoznatoj osobi. Ovo je dirljiva priča o ljubavi, gubicima, strahu i nadi i nezaboravnim prijateljima koji nam pomažu tijekom života…
Sun Tzu: Umijeće ratovanja
Ova knjiga govori o tome što znači biti nepobjediv, kako postići pobjedu bez bitke samo pomoću razumijevanja fizike, politike i psihologije sukoba. Sun Tzuove maksime o nadmudrivanju protivnika bez fizičkog okršaja danas su primjenjive ne samo u vojsci, već i u grubom svijetu korporacija, vrhunskom sportu, političkim kampanjama. Ne govori samo o ratu, već i o miru i ključ je za razumijevanje korijena svakog sukoba i polazište njegova rješavanja.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Idiot
Knez Miškin mladi je muškarac koji se vraća u Rusiju nakon dugog boravka u Švicarskoj. Dostojevski ga je prikazao kao idealnog čovjeka, apsolutno divno biće, 'čovjeka-boga', odnosno čovjeka čija dobrota i čovječnost nisu od ovoga svijeta.Takav čovjek neizbježno postaje društveni 'idiot', žrtva konteksta u kojem živi, žrtva ljudi s kojima dolazi u doticaj. Povratkom u Rusiju on ulazi u 'salon' – metaforu društva u kojem, kako će se vidjeti na kraju, ljudi poput njega nemaju što tražiti.
