… i 5 krivih pretpostavki!
Svi smo se našli u situaciji da nam na satu bude dosadno. I ja sama sam se više puta naviše različitih načina snalazila. Kako različite problem rješavamo na različite načine, logično je tada da i različite vrste dosade rješavamo na različite načine.
Navodim 5 vrsta dosade na satu i 5 krivih pretpostavki:
Ravnodušna dosada: kad učeniku ono što se oko njega događa ne uspijeva privući pozornost i zainteresirati ga, a profesor misli da je nesposoban shvatiti što mu objašnjava.
Nevoljka dosada: kad je učenik nezadovoljan onim što se oko njega događa ili što se od njega traži, pa se nema volje uključiti i sudjelovati u radu, dok profesor misli da je učenik lijen i neodgojen.
Nervozna dosada: neugodan osjećaj nemira zbog pasivne situacije u kojoj se nalazi. Učenik pokušava pobjeći od tog osjećaja baveći se drugim stvarima ili razmišljajući o njima, no profesor vjeruje da je učenik drzak.
Agresivna dosada: kad iritiran pasivnošću koju više ne može podnijeti, učenik postaje agresivan: želi napustiti razred ili se fizički obračunati s osobom koja mu izaziva dosadu, a profesor misli da je učenik nasilnik i delikvent.
Apatična dosada: učenik je prividno miran zato što ga je pasivnost na koju je prisiljen dovela do osjećaja bespomoćnosti ili depresije, dok profesor smatra da je učenik neispavan ili nafiksan.
Postavljam pitanje: tko je kriv- učenik ili profesor?
Profesori znaju da ne postoji učenik kojemu je svaki predmet jednako zanimljiv, no to ne znači da profesor svoj sat ne može učiniti zanimljivim. Nemirne pojedince ne treba ignorirati, kao što to većina profesora čini, nego ih smiriti nekim zanimljivim zadatkom, one pasivne učenike treba uključiti u sat ponekim pitanjem, no ukoliko učenik ne zna odgovor, ne treba ga koriti te zatim isto pitanje postaviti odličnom učeniku koji je već pronašao odgovor. Učenik treba istraživati, dajte mu upute sam pronađe odgovor.
Homer je rekao da čak i spavanje i ljubav dosade ako ih je previše. Kako onda gradivo ne bi bilo dosadno? Gradiva je previše, no ono se smanjiti ne može, ali i ne mora. Učenike koji se slično ponašaju stavite u iste grupe da obrade jedan manji dio gradiva: oni učenici koji su za vrijeme sata na mobitelu, neka ga koriste i kada budu radili. Neka na internetu pronađu tekstove, slike i pjesme vezane uz gradivo, izvore s interneta mogu usporediti s onima u knjizi, kasnije to usporediti. Neka svaka grupa obradi gradivo na način koji joj je najzanimljiviji. Zadajte dovoljno vremena (ali ne previše) i zadataka da svi u grupi mogu aktivno sudjelovati, a ne dosađivati se. Ako pojedina grupa bude trebala još malo vremena, sjetite se da nije bitna kvantiteta, nego kvaliteta. I profesori su jedni od onih koji pomažu učeniku da sam sebe izgradi. Vjerujem da bi Vam bilo drago kad biste za deset godina čuli da je upravo Vaš bivši učenik postao pravedna i marljiva osoba na visokoj poziciji u društvu.
Nakon izlaganja, radove ocjenite, pohvalite, nagradite. Učenicima dajte savjet za sljedeće radove, istaknite ono što Vam se najviše dojmilo, potaknite učenike da se sljedeći put još više potrude.
“Čovjekova mržnja prema dosadi jedan je od najvažnijih pokretača napretka.”, zato se ne treba ljutiti na učenike, ne treba stvarati predrasude o njima. Dosadu treba zamrziti, i pokrenuti i potaknuti učenike da zavole ono što uče te da nauče ono što vole.
