Tradicionalno, učenici i roditelji i ovu su školsku godinu dočekali s ogorčenjem. Ponovo novi šok za ionako preskroman kućni budžet većine građana. Ove godine uslijedili su novi udžbenici. Sve to ne bi ni bilo toliko loše da sadržaj “novih” udžbenika nije gotovo identičan sadržaju starih udžbenika.
Međunarodna procjena znanja i vještina PISA pokazala je da su hrvatski 15-godišnjaci značajno ispod prosjeka među učenicima 65 zemalja obuhvaćenih istraživanjem. Hrvatski školarci nemaju osnovnu matematičku, čitalačku i financijsku pismenost, kao niti sposobnost rješavanja problema u stvarnom životu. Debelo kaskamo po znanju za kolegama iz ostalih zemalja, što nije ni čudo s obzirom na naše školstvo.
Mijenjanje samo udžbenika, a ne i mijenjanje nastavnog programa, apsurdno je samo po sebi. Profesori predaju, a učenici uče po zastarjelim nastavnim programima što je očito našim vlastima manji problem od učenja iz starih udžbenika. Pogotovo ako za primjer uzmemo gimnazije koje uče po nastavnom programu koji potječe iz davne 1994., kada sadašnji gimnazijalci nisu bili ni rođeni. Naravno da u gradivu nekih predmeta nema previše prostora za promjene, no unatoč tome nevjerojatno je da se program nije mijenjao punih dvadeset godina.
Iako su u proljeće 2013. mnogi, pa čak i dio izdavača, upozoravali da nije vrijeme za nove udžbenike jer se nastavni programi nisu mijenjali i kako će to biti dodatni udar na standard građana, tadašnji ministar obrazovanja Željko Jovanović odlučio je da su potrebni.
Dok je u nekim europskim državama na snazi odredba prema kojoj se novi udžbenik tiska ako se mijenja najmanje 25 posto sadržaja, u Hrvatskoj je situacija daleko gora.Većina “novih” udžbenika razlikuje se od starih samo po “kozmetičkim promjenama” – fontovima, bojama, pokojem izmijenjenom poretku riječi ili rečenica. Osim grafičkih promjena, ujednačen je format udžbenika, koji su i neznatno lakši zbog manje gramaže papira. Ipak, to nisu dovoljni argumenti za tiskanje ogromnog broja novih udžbenika.
Novi ministar, Vedran Mornar sa žaljenjem priznaje da on više nije mogao učiniti ništa u vezi bezrazložnog tiskanja novih udžbenika prema odluci bivšeg ministra.
Na kraju bi se dalo zaključiti da je kupnja novih udžbenika još jedna u nizu grešaka Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koju će skupo platiti naši građani.
