Nasilje nad djecom nekada je bilo dio grčke mitologije, danas se već smatra globalnim problemom za kojeg u većini slučajeva ne postoji alternativa. Još od pamtivijeka zabilježena su razna djela koja svjedoče nasilju. U Euripidovoj Medeji možemo vidjeti koliko je jedna majka spremna daleko otići, do te mjere da ubije vlastitu djecu, isključivo zbog nesretnog braka između nje i njenog supruga Jazona. Svjedočili smo većem broju javno eksponiranih slučajeva u kojima su majke ubijale djecu jer su im smetala u odnosima s partnerima. Ti isti partneri su ih ili poticali na taj grozan čin ili još gore, sudjelovali u njemu. Problem ubojstva jednog djeteta je već velik za sebe, međutim ima dosta slučajeva u kojima nije u pitanju jedno dijete, nego četvero i više djece.
Henry Kempe je sa svojim suradnicima 1962.g. objavio članak o sindromu pretučenog djeteta, koji je podigao svijest o postojanju zlostavljanja te odgovornosti stručnjaka.
Danas svjedočimo raznim oblicima maltretiranja djece koja su na žalost istinita. Najčešći razlozi za nasilje nad djecom su nesretni brakovi, poroci, nedostatak ljubavi i traume roditelja iz djetinjstva.
Glavni oblici zlostavljanja su fizičko, emocionalno, seksualno i psihičko zlostavljanje te zanemarivanje. Fizičko zlostavljanje uključuje razne ozljede kao što su modrice, prijelomi kostiju, opekline, unutarnje ozlijede i oštećenje mozga.
POSLJEDICE ZLOSTAVLJANJA
Emocionalno zlostavljanje ometa i zaustavlja biološki i psihološki razvoj djeteta te ostavlja posljedice koje će biti vidljive u budućnosti.
Seksualno zlostavljanje najčešće ostavlja posljedice koje utječu na psihološko stanje djeteta.
Zanemarivanje je najčešći oblik zlostavljanja djece. Pojavljuje se kada se maksimalno izbjegavaju zadovoljiti osnovne životne potrebe djeteta. Djeca koja su zanemarivana najčešće pokazuju znakove da su nesretna, agresivna te povučena.
Prema istraživanjima zlostavljane djece od 66% djece do 94% je doživjelo više od jedne vrste zlostavljanja,30% je doživjelo pet ili više vrsta zlostavljanja.
Postoje posebne vrste zlostavljanja kao što su izloženost nasilju među roditeljima, manipulacija djecom tijekom razvoda brakova, nasilje među vršnjacima, nasilje u vezama mladih, te nasilje putem interneta.
Uzroci zlostavljanja su različiti, najčešće su zbog nesretnih brakova, poroka ili trauma iz djetinjstva. Svi oblici nasilja ostavljaju dugoročne ili kratkoročne posljedice na tjelesni, emocionalni i kognitivni razvoj te na socijalno funkcioniranje djeteta.
POSLJEDICE NASILJA NAD DJECOM
Najčešće posljedice su osjećaj straha, anksioznosti, nedostatak sna, nesigurnost, nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja. Problemi u ponašanju žrtava mogu biti internalizirani (osjećaj tuge, izoliranosti te depresija) i eksternalizirani (hiperaktivnost i agresivnost kod djece).
Od ispitanih zlostavljača 70% je u djetinjstvu bilo zlostavljano, stoga vidimo da se zlostavljanje prenosi generacijama ako dijete nema podršku unutar obitelji.
NASILJE TIJEKOM PANDEMIJE
Tijekom pandemije zabilježen je značajan porast nasilja u obitelji, žrtve nasilja su najčešće žene i djeca. Prema posljednjim podatcima kvantiteta femicida (ubijenih žena) porasla je za čak 50%. 2019. godine ubijeno je devet žena, u 2020 devetnaest, sve one ubijene su od strane intimnih partnera. U 2020. godini prijavljeno je 1578 kaznenih djela nasilja u obitelji, u usporedbi s 2019. godinom kada je zabilježeno 1134 kaznenih djela nasilja, ova brojka porasla je za 39,2%.
Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova 2020. godine smanjio se broj počinitelja za 11,2% u odnosu na 2019. godinu. Međutim u narednih devet mjeseci 2020. godine zabilježen je porast kaznenih djela nasilja u obitelji za 43,4% . U ožujku 2019. zabilježene su 324 prijave kaznenih djela povrede djetetovih prava, a 2020. taj broj postaje veći za čak 43%, kada je zabilježeno 569 prijava zbog istih kaznenih djela. Broj spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece pada u 2020. godini za 31% u odnosu na 2019. godinu.
VAŽNOST PRIJAVLJIVANJA ZLOSTAVLJANJA
Prijave zlostavljanja nad djecom postale su nelagodne i škakljive u današnjem društvu. Mnogi stručnjaci izbjegavaju taj čin zbog negativnih posljedica tog postupka, koji im može ugroziti kredibilitet, autoritet i društveni status.
Danas postoje razni slučajevi zlostavljanja djece koje obični ljudi mogu spriječiti prijavom. Zbog stava „Neću se miješati, nije to na meni.“, mnogo djece doživljava traume dok Vi ovo čitate. Ako budete u mogućnosti prijaviti nasilje, učinite to, jer nekome ovisi o budućnosti. Kako bi spriječili nastanak novih nasilnika trebamo smanjiti broj žrtava, jer baš te žrtve zbog svojih trauma neće moći graditi budućnost jer će prošlost stalno trčati za njima, pa čak i brže od njih.
Svi koji su zaposleni za rad s djecom i mladima obvezni su obavijestiti nadležne ustanove o lošem postupku prema djetetu. Nakon obavijesti nadležne ustanove poduzeti će se odgovarajuće mjere te zaštititi dijete.
