Petak, 22 studenoga, 2024
NaslovnicaZANIMLJIVOSTITajna uspješne prodaje je u dobroj… reklami!

Tajna uspješne prodaje je u dobroj… reklami!

Reklamni blokovi na televiziji, plaćeni oglasi na Instagramu, bilbordi koje gledamo iz tramvaja na putu do škole, pop-up reklame na web stranicama…

Kamo god se okrenete i što god uzmete u ruke tijekom dana, vrlo vjerojatno ćete naići na neku vrstu oglašavanja. Iako smo njime neprestano bombardirani, zapitamo li se ikada – koliko i na koje sve načine ono utječe na nas? Ako je vaš odgovor NE?! (a vjerujem da jest), vrijeme je za činjenice o oglašavanju koje će vas potaknuti na razmišljanje.

Prve reklame nastale su tek nedavno, ako time smatrate Stari vijek. Pojavljuju se u Asiriji 4000 godina prije nove ere, a slijede ih one u Rimu i Tebi. Bile su uklesane u zidove, pisane na papirusima i prenošene usmeno tako što su trgovci glasno hvalili svoje proizvode. Čak i sam naziv – reklama dolazi od latinskog glagola clamare što znači vikati.               Drveni ili metalni znakovi koji su označavali ugostiteljske objekte, trgovine i obrte pojavljuju se u sarom Egiptu i uglavnom sastoje od simbola koji upućuje na određenu djelatnost. Na primjer, potkove koje su označavale kovačnicu.

Najskuplje reklame u današnje vrijeme su televizijske, a među njima prednjače reklame TV kuće FOX za vrijeme Super Bowl-a. Njihova cijena prelazi 4 milijarde dolara za 20 sekundi. Za usporedbu, prva TV reklama emitirana je u SAD-u za samo 9 dolara. Trajala je 10 sekundi i vidjelo ju je ukupno oko 4000 građana New Yorka.

Prva Hrvatska, odnosno Jugoslavenska reklama bila je za Kaladont. Snimljena je u obliku nijemog filma koji traje čak sedam minuta. Današnje standardno trajanje jedne reklame je 15, 30 ili 60 sekundi.

https://www.youtube.com/watch?v=2GGhKBek93c&t=463s

Koliki utjecaj dobra reklama ostavlja na potrošače, možemo primijetiti na primjeru Janine kampanje – voda s porukom ili duboko iznad svih. Jana nije jedina negazirana mineralna voda koju možete kupiti na svakom uglu, a ipak nam se čini nekako posebna i obično je malo skuplja od ostalih. To je upravo zbog dobro razrađene marketinške strategije i reklame koja pomiče granice. Kada neki proizvod dobije svoj prepoznatljivi logo i slogan koji kupcima postaje jamstvo kvalitete i sigurnosti to nazivamo marka ili eng. brend. Za takav proizvod kupci su često spremni platiti više nego što bi platili nepoznati proizvod iste kvalitete. Istina je da takvom kupnjom jednostavno plaćamo ime.

Uz marketinške stručnjake i klasične reklame, na današnjoj sceni pojavljuju se influenseri ili celebrityji koji imaju nevjerojatno veliku ulogu u promociji. Kada glumac, sportaš, bloger ili neka druga osoba koju prati velik broj ljudi na svojim društvenim mrežama pohvali neki proizvod, obožavatelji će ga poželjeti kupiti. To je zato što toj osobi vjeruju, što svakako može biti opravdano. Međutim, za većinu proizvoda na tržištu postoji vrlo slična ili čak ista zamjena. Kompanije koje prodaju proizvod, kao i oni koji ga promoviraju, veoma dobro to znaju. Zato je reklama toliko potrebna i skupa.                                                   Sve to ne mora biti loše. Kada pronađemo marku koja nam odgovara svojom kvalitetom i korisnošću kupovat ćemo je jer se osjećamo sigurnije.                                                  Problem nastaje kada vrijednost marke postane prevelika. Posebno mladi i djeca koji još nemaju razvijeno kritičko razmišljanje, mogu se osjećati manje vrijednima ako si ne mogu priuštiti odjeću, obuću, nakit i sl. neke skupe marke. Oni ne razumiju da je marka samo ime, slogan i reklama koju su osmislili dobro plaćeni stručnjaci.

Isti ti stručnjaci kreiraju i trendove. Nije slučajnost što su jedne sezone i modi jednodijelni kupaći kostimi, a druge dvodijelni. Trendovi se brzo izmjenjuju kako bi rasla prodaja i profit (u ovom slučaju modne) industrije. Tu pojavu nazivamo fast fashion ili brza moda. Ne događa se to samo s odjećom. Istraživanja su pokazala da se u SAD-u većina proizvoda baca u roku od 6 mjeseci nakon kupnje. To dovodi do ozbiljnih ekoloških problema jer se pretjerano gomila otpad koji se ionako nema gdje pravilno skladištiti. Kako bi na tržište dospjela tolika količina proizvoda, bogate zemlje otvaraju tvornice i crpe resurse iz manje razvijenih područja (obično Afrike, Azije i Južne Amerike). U tim tvornicama zaposlena je jeftina radna snaga. Radnici rade cjelodnevno i u jako lošim uvjetima kako bi prehranili sebe i svoje obitelji.                                                                                                                    Pa tako, najveću cijenu za proizvode na plaćamo mi kao potrošači, već priroda i ljudi iz najsiromašniji dijelova svijeta.

Ako želite saznati više o ovoj temi, preporučamo da pogledate kratki film:

Tea Jambrečec
Tea Jambrečec
Idem u 4. razred Turističke gimnazije u Zagrebu. U slobodno vrijeme pijem limunadu, čitam romane i pišem.
VEZANE OBJAVE

POPULARNE OBJAVE

NEDAVNI KOMENTARI