Zapitate li se ikad što vama predstavlja školovanje i sustavno obrazovanje? Osjećate li istinsku potrebu za znanjem ili je to tek jedna u nizu obaveza koju tijekom svog života morate izvršiti? Sigurna sam kako bi 99,9% učenika i studenata potvrdilo upravo ovo drugo.
Sustav obrazovanja 21. stoljeća u Hrvatskoj temelji se na činjenicama, odnosno na pukom reproduciranju znanja iščitanog iz ogromnih knjižurina koje je odredilo naše Ministarstvo obrazovanja. Koliko su naši mentalni sklopovi ustvari zahrđali zbog nametanja tzv. štreberaja, potvrđuje i to kako većini učenika najveći problem predstavlja matematika i njoj srodni predmeti koji zahtijevaju logičko razmišljanje. Iznijet ću ovdje jedan banalan primjer, a opet tako primjeren ovome o čemu upravo pišem. Na ispitu iz geografije zadatak je bio ispisati prednosti i nedostatke zračnog prometa. Učenik je naveo nekoliko svojih, no točnih i logičnih primjera. Nije dobio nijedan bod na tom zadatku. Njegovi primjeri nisu bili navedeni u knjizi.
Kreativaca je sve manje. Zašto? Sigurna sam kako postoji tisuće školaraca nadarenih za slikanje, pisanje i ostalo kreativno izražavanje, no u školskom kurikulumu nema mjesta za satove na kojima bi im se dala prilika da pokažu ono što znaju. Teško je naći prostora za stvari koje stvarno volite kada se morate pripremati za 4 velika ispita koja vas očekuju sljedeći tjedan, nije li? Polako se pretvaramo u robote. U vrijeme kada su nam sve činjenice i svi podatci nadohvat ruke, sustav nas njih uči napamet ograničavajući našu slobodu razmišljanja i stvaranja.
Od učenika se traži da budu „ribe koje će se popeti na stablo“, navedeno je u jednom sjajnom videu koji bih vam svakako preporučila da pogledate. Među svojim kolegama prepoznajem sjajne umjetnike, kuhare, sportaše zarobljene iza rešetaka gimnazije koja sputava njihove sposobnosti da se razviju. Od njih se očekuju da se bave medicinom, farmacijom i ekonomijom jer jedino su to poslovi kojima mogu osigurati svoju egzistenciju. No mogu li time osigurati i svoju sreću? Postavite si ovo pitanje. Radite li u životu zaista ono što volite i želite? Ili ste spremni ostatak svog života provesti kao robovi suvremenog načina života?
Naš sustav obrazovanja nije se mijenjao godinama. Lažem. Mijenjao se, no na sve zaostaliji način. Izlazimo iz njega intelektualno silovani. Možda je za nas sada već kasno, no nije kasno za mlađe generacije. Promjene su nužne. No ako zatvaramo oči pred istinom, nećemo promijeniti ništa. Trebamo tražiti bolje. No kako? Na nama je da otkrijemo.
-J. S.
