Obrazovna reforma u Hrvatskoj je predmet 'visoke' politike, a one kojih se ponajviše tiče i kojima je to bitno životno pitanje, ne pita se ništa. A trebalo bi – poručuju Ivan Trlin i Filip Vulama, učenici drugog razreda Tehničke škole Ruđer Bošković u Zagrebu.
Stav učenika ogleda se i u nedavnom prosvjedu desetaka tisuća hrvatskih građana. Prosvjednici su se pridružili brojnim kritičarima koji tvrde da je reforma obrazovanja ili 'mrtva', ili ide smjerom politizacije i ideologizacije.
Ivan, inače član Upravnog odbora Udruge srednjoškolaca Hrvatske, smatra da kurikularnu reformu treba provesti u što kraćem roku.
"To je projekt koji bi trebao poboljšati budućnost i Hrvatske i nas mladih. On je iznad ideoloških i političkih stvari, reforma bi po mojem mišljenju trebala biti neovisna o ikome, zato što se ipak ovdje radi o interesu cijele države, a ne nekih određenih pojedinaca", kaže Ivan.
Tu, kaže, nema mjesta skupljanju političkih bodova ili bilo čemu sličnom – ono što želi su moderniji nastavni planovi i programi, smanjenje školskih sati i provjera znanja te usmjerenje prema sadržajima koji učenike pripremaju na nove zahtjeve tržišta rada.
"Pojavljuje se problem kada završimo srednje strukovne škole da, kada dođemo na razgovor za posao, ne znamo se ponašati, ne znamo napisati kvalitetan i dobar životopis i onda time i ako imamo neko veliko znanje, postoji mogućnost da vas poslodavac neće prepoznati jer ne znamo kako to znanje prikazati".
U proces, smatra, treba uključiti same učenike jer oni najbolje znaju koji ih problemi muče te bi mogli onima koji odlučuju dati kvalitetne sugestije.
"Politika zakida učenike"
Većina gradiva u srednjim školama, kaže Filip, pruža zastarjele informacije, profesori velik dio sadržaja udžbenika preskaču tako da je sadržaj neiskorišten, a knjige 'tegle' bezveze.
Umjesto toga, ističe, učenike treba pripremiti za nove zahtjeve na tržištu rada, nove tehnologije i mogućnosti individualnog razvoja.
"Previše se politika bavi time i najgori efekt je to što su zakinuti učenici, ne gleda se njih kao važne u tome, nego se samo gleda tko će bolje predstaviti taj projekt da bi oni dobili neke poticaje, neke novce, da bi netko nešto izvukao iz toga. Ta reforma bi se trebala baviti time da su učenici što bolje pripremljeni za faks, budući život, da se što više kvalitetniji materijal predstavi u što manje vrijeme, tako da učenici imaju više vremena za stvari koje bi mogli u slobodno vrijeme raditi da još dodatno nauče uz to".
"Budućnost ostaje na reformi"
Filip se slaže te ističe da mišljenje učenika ne bi trebalo biti prevažno, ali ni bez utjecaja.
"Ključne osobe u tom sustavu, profesori i učenici, se ništa ne pitaju, nego to rade neke treće osobe koje, 'ajmo reći, nisu upoznate sa sustavom, nemaju doticaja s njim, nemaju iskustva rada u tom okruženju i onda rade greške koje, na primjer, neki profesor iz srednje škole ne bi napravio jer je upoznat s tim otprije".
Obojica kažu kako je za njih, zapravo, već kasno. No, dolaze drugi, koji će tek krenuti u školu.
"Radi se o tome da naša budućnost ostaje na toj reformi i to treba biti što kvalitetnije napravljeno, tako da i oni imaju budućnost i Hrvatska kao država", zaključuje Filip.
Kritičari reforme tvrde kako je odabir Jasminke Buljan Culej iz redova Ministarstva znanosti i obrazovanja za voditeljicu Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme (ERS) te članova skupine putem javnog natječaja netransparentan, tj. da izbor i kriteriji nisu jasno obrazloženi.
Ministar Pavo Barišić, već 'poljuljan' aferom o plagiranju stručnog rada, na meti je kritika da to pokazuje kako se reformi prilazi s ideološkog i nestručnog aspekta.
Prosvjednici su tražili razrješenje Barišića i predsjednice Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije Dijane Vican jer smatraju da je odgovorna za netransparentnost izbora članova ERS-a te žele ponavljanje natječaja.
I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović upozorila da je reforma od strateške važnosti za razvoj i budućnost zemlje i da tu ne smije biti mjesta politizaciji i ideologizaciji.
Suzana Hitrec, predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola i članica bivše radne skupine predvođene Borisom Jokićem, ističe da je svaki izgubljeni dan za učenike previše.
Proces je, kaže, u potpunosti usporen, odugovlači se i kao da vrijeme prolazi u traženju alibija da se promjene odgode koliko je maksimalno moguće.
"Ne možemo se složiti o svemu"
Hitrec naglašava da u novi ERS nije izabran nitko od ravnatelja koji su se prijavili.
Istraživanja su, navodi, pokazala da nijedna promjena nije zaživjela ukoliko je ravnatelji ne potiču i podržavaju. Sada, kaže, nije jasno što u procesu slijedi – hoće li se raditi revizije ili posve novi kurikulumi, sa čime ide i nova javna rasprava. Nejasno je i hoće li biti eksperimentalne provedbe te ukoliko je bude, što je sa stručnim usavršavanjem nastavnika, za što treba vremena i resursa.
"Što se tiče ideoloških prepirki, ja ne znam hoćemo li mi ikad imati konsenzusa i ako čekamo konsenzus, da će svi prihvatiti neke sadržaje i 100 posto se oko nečega složiti, to vjerojatno nikad nije ni bilo u hrvatskoj povijesti, a još manje treba očekivati da će i biti".
Premalo stručne prakse
"Ono što brine je da u posljednje vrijeme dobivamo poruke iz medija da je sustav jako dobar, da su nam učenici i nastavnici izvrsni, da učenici postižu visoka postignuća i da su sretni. A iz toga se može u stvari zaključiti da možda novi sastav ERS-a neće uopće primijeniti neke veće promjene".
U strukovnom obrazovanju, kaže, one trebaju biti korjenite – premalo je stručne prakse, program za općeobrazovne predmete ne mijenja se, a dualni sustav čije se uvođenje spominje, tek je manji dio strukovnog obrazovanja.
Sustav treba okrenuti kreativnim projektnim zadacima i kompetencijama koje će učenicima trebati za cijeli život, što god kasnije učili ili radili.
Slaže se sa uključivanjem učenika u proces, no još više i nastavnika, kojih je veliki dio bio uključen dok je ERS vodio Jokić.
"Upravo zbog toga smo i doživjeli velike kritike, osobito akademika i dijela sveučilišne zajednice, da nisu nastavnici tu da pišu kurikulume. To smatram totalnim promašajem, jer ako nisu nastavnici pozvani da sudjeluju u pisanju kurikuluma, onda kako će oni to provoditi? Jer neće akademici provoditi te kurikulume, niti oni rade svaki dan u razredu da vide te promjene u ponašanju, stavovima, navikama učenja, stilovima učenja učenika".
Kršul: 'Zgodno' napisan natječaj
Dora Kršul, novinarka portala srednja.hr, podsjeća da su članovi Posebnog povjerenstva, Josip Milat, koji je zbog svega dao ostavku, i Vedran Mornar, javno ukazali da nisu dobili uvid u elektroničkom obliku u dokumentaciju o kandidatima za voditelja i članove skupine, već im je rečeno da ih mogu vidjeti u Ministarstvu, pod kontrolom, bez fotografiranja ili snimanja materijala.
Rezultat je 'krnji' ERS – Milat i Mornar su rekli kako ne mogu glasovati o kandidatima za članove skupine koje ne poznaju, pa se u Povjerenstvu od 12 članova skupine nisu usuglasili oko njih pet i ide novi natječaj.
"Jako je 'zgodno' napisan taj natječaj – tamo stoji da voditelj ERS-a može biti zaposlenik Ministarstva znanosti i obrazovanja, tako da u tom dijelu to nije sporno. Međutim, sporno je da je upravo gospođa koja je netom prije došla iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje u ministarstvu, očito kao savjetnica ministra, u tijelu koje bi trebalo biti neovisno i koje bi trebalo raditi na cijelom procesu stručno, neovisno od politike", kaže Kršul.
Smatra da je prijašnja radna skupina bila na tragu modernog kurikuluma, a za novu 'garnituru' se pita želi li reformu uopće provesti.
"Da bismo krenuli opet u tu reformu, potrebno je napraviti transparentan proces temeljen isključivo na stručnosti, demokratičan proces. Ako već ministarstvo inzistira na tome da se to zove javni natječaj, a ne javni poziv, ako su toliko kritički prema javnom pozivu od prošle godine, ako kažu da je njihov natječaj bolji nego kada se Jokić birao, onda neka bude javan, neka znamo imena ljudi koji su se prijavili i koji bi reformirali naše školstvo. Mislim da je to predkorak nakon kojeg možemo pričati kakva bi škola trebala biti".
'Restriktivan pristup'
Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao ključni nositelj obrazovne politike, kaže Šćukanec, nema sustavni i strateški pristup izgradnji veza i komunikacije sa svojom zajednicom od koje treba podršku za obrazovne reforme.
Nove okolnosti koje utječu na razvoj obazovanja, ističe, zahtijevaju drukčije metode u kreiranju politika i potrebu za inkluzivnijim i transparentnijim procesima.
"Pogledajte, primjerice, sastav Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije ili pak sastav bilo koje od trenutnih radnih skupina za izmjenu i dopunu zakona u sektoru obrazovanja. Nigdje ne postoje predstavnici organizacija civilnog društva. U Povjerenstvu za provedbu strategije ne postoje ni predstavnici gospodarskog sektora, strukovnih organizacija ili regionalnih i lokalnih zajednica. Ovakav restriktivan pristup uključivanja najužeg kruga dionika – predstavnika javnih obrazovnih institucija – u oblikovanje obrazovnih politika nužno dovodi do toga da građani ne percipiraju obrazovanje i obrazovne reforme kao nešto što utječe na promjenu kvalitete njihovih života, veće izglede za uspješnu karijeru i uspješno uključivanje na tržište rada".
