Utorak, 26 studenoga, 2024
NaslovnicaPjesnici čiju poeziju moraš pročitati
Array

Pjesnici čiju poeziju moraš pročitati

Sylvia  Plath (1932. – 1963.)
Ova američka pjesnikinja i novelistica rođena je u Bostonu 1932. Kada je imala 8 godina, otac joj je preminuo od teške bolesti. Na vijest o njegovoj smrti mala Sylvia rekla je: Ja više nikada neću razgovarati s Bogom. U toj je dobi već počela pisati pjesme, a s 18 godina objavljivala je u prestižnim književnim časopisima. Početkom pedesetih oboljela je od depresije. U dnevnicima je zapisala: Želim se ubiti, pobjeći od odgovornosti, upuzati natrag, prezrena, u maternicu. 1953. doživjela je živčani slom nakon kojeg je neuspješno pokušala počiniti samoubojstvo predoziranjem tabletama za spavanje. Iduće je mjesece provela na rehabilitaciji u bolnici gdje je hodala na terapiju elektrošokovima i to je razdoblje svojeg života kasnije potanko opisala u romanu Stakleno zvono (The Bell Jar). Uspjela se oporaviti i preselila se u Englesku gdje je studirala književnost na Cambridgeu i upoznala pjesnika Teda Hughesa s kojim se vjenčala 1956. Njihova je veza bila burna i prepuna svađi u kojima nije manjkalo ni fizičkog nasilja. Sylvia ga je zvala moj muž s prokletstvom. Nedugo zatim otkrila je da ju vara nakon čega su se rastali. Hughes je bio prilično okrutan prema njoj jednom kada ju je kasnije posjetio rekavši joj da bi svima olakšala teret da se ubije. Sylvia je ponovno pala u depresiju i 11. veljače 1963. počinila samoubojstvo – pustila je plin u pećnici i gurnula glavu unutra. Za sobom je ostavila dvoje djece koje je od plina zaštitila tako da je vrata njihove sobe obložila ručnicima. Njen je sin Nicholas 2009. također počinio samoubojstvo vješanjem.
Djela: Plath piše najviše o  sebi, svojoj duševnoj bolesti, bolnim iskustvima i općenito o svojem životu. Smrt joj je najčešća tema uz samoću. Najpoznatije pjesme su joj: Ženski Lazar, Ja sam okomita, Tatica… Njezine pjesme su kao ruski rulet pri kojem se pištolj sa šest metaka vrti u krug, pisao je o poeziji Sylvie Plath Robert Lowell. Poslušajte kako sama pjesnikinja čita svoju pjesmu Ženski Lazar ovdje. 
Citat: Možda ću se jednoga dana puzajući vratiti kući, potučena, pobijeđena. Ali ne sve dok mogu iz svoje nesreće pisati priče, svoju tugu pretvoriti u ljepotu.
                                                   

Charles Bukowski (1920. – 1994.)
Predstavnik je drugog vala američke beat generacije, socijalnog i kulturnog pokreta započetog pedesetih godina prošlog stoljeća u San Franciscu. Rodio se 16. kolovoza 1920. u Njemačkoj, u Andernachu, gdje mu je otac službovao kao američki vojnik, a majka mu se, navodno, prije njegova rođenja bavila „najstarijim zanatom“. Najveći dio života proveo je u Los Angelesu. Profesionalni pisac postao je tek u 40. godini života kada je počeo objavljivati svoje radove. Prije toga provodio je dane kao osamljeni skitnica na granici siromaštva. Mnogo je čitao i radio na sebi, obožavao je klasičnu glazbu, ali je formalno bio bez akademske naobrazbe. Međutim, postigao je velik uspjeh svojim djelima, stekao je mnogo obožavatelja koji su ga od milja zvali Hank. Pisanje je shvaćao kao ritual kojim se svakodnevno upušta u borbu za pretvaranje ničega u nešto. 1955. oženio se Barbarom Nell Fry koja je bila opčinjena njegovom poezijom, ali nije mogla trpjeti njegove intenzivne poroke (u to je vrijeme bio ovisan i o kocki) pa su se rastali 3 godine kasnije. 1978. ženi se Lindom Lee koja je brižno skrbila o njegovim djelima pa je upravo ona zaslužna za tiskanje ogromnog broja njegovih djela. Umire 1994.
Djela: Iako je najpoznatiji američki pjesnik 20. stoljeća, za mnoge je kritičare bio i ostao sinonimom poroka i prljave literature na rubu kiča i pornografije. Piše o temama koje ga okružuju u svakodnevnom životu:  alkohol, cigarete, žene i kasnonoćna lutanja gradom. Ubitačno je ciničan i ironičan, prepun crnog humora, njegov je stil jednostavan i direktan, često vulgaran i ulični. Za sobom je ostavio velik opus – više od 60 zbirki poezije i desetak romana.  Bitno je spomenuti Zabilješke starog pokvarenjaka, kratke priče koje su izlazile u časopisu Open City 60-ih godina i potom su objedinjene u zbirku. Njihov je uspjeh rezultat apsolutne slobode pisanja, izbora tema i izostavljanja cenzure koje je urednik dao piscu.
Poslušajte recitaciju njegove pjesme Plava ptica ovdje
Citati: Da sam se rodio kao žena, sigurno bih postao prostitutka.
          Ljubav je bajka za budale.
         Dosadni prokleti ljudi. Širom planete. Stvaraju više dosadnih prokletih ljudi. Kakav horor. Zemlja je okružena njima.

                                           
Charles Baudelaire (1821. – 1867.)
Rođen je u Parizu 9. travnja 1821. 1827. umire njegov otac, vrlo obrazovan čovjek i ljubitelj umjetnosti kojeg je Charles obožavao. Godinu dana kasnije njegova majka se preudaje za zapovjednika bataljuna Aupicka. Baudelaire neće nikad oprostiti majci tu preudaju jer mu se časnik nikako nije dopadao. Očuh ga je najprije poslao u vojni internat. Kolege iz škole opisivali su ga kao profinjenog mladića koji je volio književnost i razlikovao se od ostalih učenika jer je bio nestalan u učenju, ponekad vrijedan, a ponekad sklon dokonosti. Baudelaire je iz internata izbačen zbog gotovo apsurdne sitnice (nije htio pokazati profesoru papirić koji je slao kolegi iz razreda tijekom nastave). Međutim, očuh ga je  smatrao skandaloznim i zbog njegovog bohemskog načina života. Poslao ga je na putovanje na Daleki istok koje je ostavilo dubok dojam na budućeg pjesnika i natopiti njegovu maštu egzotičnim vizijama. Po povratku u Pariz zaljubio se u mladu mulatkinju Jeanne Duval. Ona je bijela njegova muza, Crna Venera, s kojom je imao burnu vezu. U poeziji mu je bila simbol ljepote, ženstvenosti, ali i zla. Baudelaire je bio dendi; elegantan čovjek, veliku je pozornost poklanjao dojmu koji ostavlja na okolinu, profinjenom govoru i svojem izgledu. Trošio je mnogo novaca na izlaske, piće i drogu poput opijuma i hašiša. S vremenom je upao i u dugove. Iskazivao je nepripadnost svijetu običnih ljudi. Postao je i simbol prokletog pjesnika, umjetnika podvojenog između zbilje i poezije. Umro je 31. kolovoza 1867. na rukama majke. Iako liječnici nisu spominjali razlog smrti, danas se misli kako je pjesnika dokrajčio sifilis.
Djela: Danas se Baudelaire po mnogima smatra najboljim francuskim pjesnikom. Rimbaud ga je nazvao kraljem pjesnika. Baudelaireova je poezija uvrštena u lektiru za srednje škole te je on među najomiljenijim pjesnicima gimnazijalaca.  Njegova najpoznatija zbirka Cvjetovi zla (Fleurs du mal) izašla je 1857., a zbirka je dijelom osuđena zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja. Šest je pjesama izbačeno – one koje su opisivale lezbijsku ljubav i vampire, a zbirka je dobila negativan publicitet. Djelo je, kao i sam Baudelaire, glavni predstavnik simbolizma. Usredotočeno je oko sukoba dobra i zla te ljepote i ružnoće. Ona traži smisao ljudskog života u umjetnosti i ljepoti. Obiluje spleenom (zanosima prema idealima). Autor je živio u grijehu i to je predočio i u svojoj poeziji kroz ovu zbirku. Kruta svakodnevica ga je sputavala u pronalasku ljepote duše. Imao je mnogo toga zajedničkog i s Poeom – oboje su se borili sa siromaštvom, bolestima, alkoholom i dugovima. Baudelaire je Poea izrazito cijenio, nazivao ga je svojom srodnom dušom i prvi je preveo njegove priče na francuski. Poslušajte Baudelaireove stihove ovdje.
Citat: Najpodliji trik koji je vrag izveo bio je kad je uvjerio svijet da ne postoji.
                                                               
Jim Morrison (1943. – 1971.)
Iako je u svijetu ostao najviše zapamćen kao pjevač legendarnog rock-benda The Doors i seks-simbol svoje generacije, Morrison je svoju karijeru započeo pisanjem stihova koji su kasnije poslužili i kao tekstovi za pjesme ove grupe. Smatra se jednim od najvećih rock-pjesnika uz nobelovca Boba Dylana, Patti Smith, Nicka Cavea, Leonarda Cohena i dr. Rođen je u Melbourneu na Floridi 1943. Studirao je kinematografiju na UCLA-u i tamo je upoznao klavijaturista Raya Manzareka koji se oduševio njegovom pjesmom Moonlight Drive. Osnovali su bend imena The Doors (naziv je dobio prema filozofskom eseju The Doors of Perception Aldousa Huxleyja). Vodio je bohemski život u Venice Beachu pokraj Los Angelesa. Svoju je zbirku poezije Divljina posvetio svojoj dugogodišnjoj ljubavi Pameli Susan s kojom se kasnije preselio u Pariz. Tamo je umro u 27. godini života (i tako postao dio ozloglašenog Kluba 27) od posljedica predoziranja heroinom. Pokopan je na groblju Père-Lachaise u Parizu.
Djela: Kao dijete, 1947. svjedoči prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Smatrao je da su duše mrtvih indijanaca uskočile u njegovu te da su s njim ostale cijeli život pa su tako i čest motiv u njegovoj poeziji. Morrisonu su uzori bili Rimbaud, Baudelaire, Camus, beat generacija pjesnika (Jack Kerouac i dr)… Često je govorio da mu je poezija važnija od glazbe. Privlačile su ga ideje buntovništva, nepoštivanja autoriteta, slobode, ljubavi, divljine, nereda i kaosa. Na hrvatski mu je prevedena zbirka poezije Divljina (izgubljeni spisi). Pogledajte Morrisona kako recitira jednu od svojih pjesama ovdje
Citat: Svi tvrde da postoji jedan svijet. Ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a drugi dijelite kako želite.

                                    

Sergej Jesenjin (1895. – 1925.)
Punim imenom Sergej Aleksandrovič Jesenjin, ovaj je ruski pjesnik rođen u selu Konstatinovo 3. listopada 1895. Došao je u Petrograd 1915. i ušao u više književne krugove gdje je pobudio zanimanje seoskim motivima u svojoj poeziji jer je bio jako vezan za dom. Ženio se 4 puta (jedno je vrijeme bio i u braku s 18 godina starijom američkom balerinom Isadorom Duncan s kojom je imao strastveni ljubavni odnos iako je ona znala vrlo malo ruski, a on nimalo engleski), pokazivao bunt, bio oduševljen revolucijom i trošio mnogo novaca na piće. Njegov se stil života dopadao mladim ruskim piscima i nazvan je jesenjštinom. Zahvaljujući svojoj poeziji postao je slavan diljem zemlje, stekao je poklonike čak i u inozemstvu, ali je počeo patiti od teške depresije. Počinio je trostruko samoubojstvo u noći s 27. na 28. prosinca 1895. – presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja. Prije smrti napisao je svoju posljednju pjesmu Doviđenja, prijatelju krvlju iz rasječenih žila i predao je prijatelju Viktoru Erlihu. Poslije Jesenjinove tragedije Isadora se potpuno povukla iz javnog života. Tugu je liječila kratkotrajnim vezama pa je tako jednog dana u Nici 1927. godine prebacila svoj crveni šal oko vrata i krenula da se provoza s novim ljubavnikom. Šal, koji je inače bio i njezin zaštitni znak, omotao se oko kola automobila u pokretu i udavio ju.
Djela: Prvi ciklus njegovih pjesama posvećen je domu, selu i ruralnim motivima, a drugi ciklus sastoji se od pjesama u kojima govori o vlastitom životu, tegobama i doživljajima. Ističu se pjesme Breza, Pismo majci, Pjesma o kuji, Tko sam, što sam?, Crni čovjek, Ja sam posljednji pjesnik u selu. Na ovom linku možete pogledati zadnju videosnimku na kojoj se Jesenjin pojavljuje.
Citat: Bio je divan, usto poeta, /ako ne s velikom, /to s drskom snagom /i jednu je ženu /od četrdeset ljeta / zvao djevojčurom / i svojom dragom. (Crni čovjek)

                                                                 

Allen Ginsberg (1926. – 1997.)
Odrastao je u Patersonu, New Jersey. Bio je pjesnik beat generacije i poznat po svom osebujnom životnom stilu. Slavu je stekao već prvom objavljenom zbirkom Krik i druge pjesme. Kad se beat pokret počeo urušavati, postao je ikona antiratnog hippie pokreta.  Borio se protiv svakog autoriteta i različitih tabua, bio je vegetarijanac, zanimale su ga dalekoistočne religije, otvoreno je pričao o svojoj homoseksualnosti i priznao da uživa u konzumiranju LSD-a.
Djela: Krik i druge pjesme izdane su 1956. godine i predstavljaju snažan poziv na slobodu koju su beatnici općenito zagovarali. Također, poema govori o imperijalizmu SAD-a i kritizira potrošačko društvo.
Citat: Gledao sam kako najbolje sinove moje generacije razara ludilo, kako gladuju histerično goli vukući se crnačkim ulicama u svitanje tražeći bijesan šut, hipstere anđeoskih glava koji izgaraju za drevnu nebesku vezu sa zvjezdanim dinamom u mašineriji noći, koji su sjedili siromašni, u krpama i sovuljavih očiju pušeći u nadnaravnoj tami stanova s hladnom vodom, lebdeći nad vrhovima gradova i kontemplirajući jazz… (Krik)

                                        

Edgar Allan Poe (1809. -1849.)
Poeov je otac umro kada je Edgar imao godinu dana pa majka godinu kasnije, 1811. Dvogodišnjeg su Edgara dali u obitelj Johna Allana, škotskog trgovca duhanom u Richmondu. Počinje pisati 1830-ih. Svjetsku slavu stekao je poemom Gavran koja je izdana 1845. Kada je imao 26 godina, 1835., oženio je svoju rođakinju Virginiju Clemm koja je imala 13. Umrla je od tuberkuloze 1847., a smatra se da je njena borba s bolešću utjecala na mračne Poeove priče, ali ponajviše na pjesmu Annabel Lee. Nakon njezine smrti pada u depresiju, počinje intenzivno piti alkohol i uzimati opijum. U jednom je razdoblju čak pokušao samoubojstvo. Poe je nađen u Baltimoreu na ulici u polusvjesnom stanju, odjeven u tuđu odjeću. Odveli su ga u bolnicu i četiri je dana proveo u deliriju da bi umro 7. listopada 1849.
Djela: Osnivač je žanra detektivske fikcije. Uz čuvene pjesme Annabel Lee i Gavran, poznate su mu  mračne pripovijetke  Crni mačak, Maska crvene smrti (inspiraciju za nju dobio je vidjevši napadaj koji je doživjela njegova oboljela supruga Virginia tijekom kojeg joj je krv počela navirati na usta), Ubojstvo u ulici Morgue, Pad kuće Usherovih i dr. Smatra se majstorom horora jer je imao više tehnika kako postići efekt strave i užasa. Poslušajte recitaciju Gavrana ovdje.
Citat: Smrt lijepe žene je bez sumnje najpoetičnija tema na svijetu.

                                                     

Arthur Rimbaud (1854. – 1891.)
Počeo je pisati poeziju već s 15 godina. Pjesme su mu već u tako ranoj dobi bile toliko očaravajuće da su ga zvali djetetom Shakespeareom. Pisao je pjesniku Paulu Verlaineu koji je bio oduševljen njegovim pjesmama i zato ga pozvao u Pariz. Po Rimbaudovu dolasku u glavni grad, on i Verlaine započeli su burnu aferu. Zbog njega je Verlaine ostavio ženu i dijete te su obojica otputovala u London. Živjeli su siromašno, ali uživali u alkoholu i drogama. Verlaine se vratio u Francusku, ali mu je Rimbaud nedostajao pa su se ponovo susreli u Bruxellesu. Tada je Verlaine pokušao ubiti Rimbauda od ljubomore i bijesa, ali samo ga je ranio u zapešće pucajući na njega iz pištolja. Rimbaud se vratio u rodni grad i tamo napisao svoje značajno djelo Boravak u paklu. 1875. posljednji put se vidio s Verlaineom. Prestao je pisati u dvadesetoj godini života da bi se prepustio pustolovnom životu u egzotičnim krajevima. Zbog bolesti koljena amputirana mu je desna noga i umire od raka noge. Bio je velik uzor mnogim modernim pjesnicima, među kojima se ističe punk-pjevačica i pjesnikinja Patti Smith. O njegovoj aferi s Verlaineom snimljen je 1995. film pod nazivom Potpuna pomrčina s Leonardom DiCaprijem i Davidom Thewlisom u glavnim ulogama.
Djela: Njegova poezija nagovještava simbolizam i nadrealizam. Za jedne ikona, za druge psihopat, taj je prokleti pjesnik ostao lirski fenomen. Najznačajnija mu je poema Boravak u paklu.
Citat: Vjerujem da sam u paklu, što znači da sam tamo. (Boravak u paklu)

                                                        

Prethodni članak
Sljedeći članak
VEZANE OBJAVE

POPULARNE OBJAVE

NEDAVNI KOMENTARI