1. Afganistanska djevojka, 1985.
Upečatljivo lice ove afganistanske djevojčice prekrasnih zelenih očiju krasilo je lipanjsku naslovnicu National Geographica 1985. nakon što je zapela za oko fotografu Steveu McCurryju. On je prethodne godine radio na priči o sovjetskoj okupaciji Afganistana i izbjegličkoj krizi. U šatorima obližnjeg izbjegličkog kampa Nasir Bagh bila je organizirana škola u koju je on jednog dana zašao. Nije imao često priliku fotografirati žene, no u šatoru su bile djevojčice mlađe od 13 godina koje nisu morale nositi burku i lica su im bila otkrivena. Uočivši priliku, McCurry je brzo reagirao i na Kodachrome slide filmu snimio legendarnu fotografiju. Ime mlade Afganistanke otkriveno je tek 17 godina nakon što je slika objavljena. Riječ je o Sharbat Gula, djevojčici koja je bila živjela u malom selu koje je napao sovjetski bojni helikopter početkom osamdesetih. U tom su joj napadu roditelji poginuli, a ona se s bakom, bratom i 3 sestre probijala kroz snijegom zametenu planinu u pravcu Pakistana. Nakon što su stigli u Pakistan, izmijenili su 3 izbjeglička kampa da bi ih napokon smjestili u četvrti Nasir Bagh.
Fotografija je privukla pozornost cijelog svijeta, a i dandanas je najpoznatija slika ikada objavljena u ovom časopisu. 2001., nakon što su talibani svrgnuti s vlasti u Afganistanu, National Geographic organizirao je opsežnu potragu za djevojkom. Nakon duljeg vremena pronađena je u zabačenoj regiji u planinama Tora Bore, a njezin je identitet potvrđen biometrijskim mjerenjem – tehnologijom uspoređivanja uzorka šarenice žive osobe i osobe s fotografije. Tada je imala tridesetak godina, živjela je u bijedi razorene zemlje s mužem i troje djece, bez ikakvog obrazovanja. Tako se 2002. ponovno našla na naslovnici National Geographica pozirajući sa svojom slavnom fotografijom.
Potresni portret trinaestogodišnje Afganistanke postao je simbol svih izbjeglica svijeta i samog Afganistana – uznemirujućeg u svojoj tragičnoj ljepoti i pretrpljenoj boli.
2. Plamteći svećenik (Samoubojstvo Thích Quảng Đứca), 1963.
Fotograf Malcolm Browne, koji je 1963. snimio ovu fotografiju, 2011. je dao intervju za časopis Time. U njemu je ispričao što se ustvari dogodilo te godine kada se vijetnamski budistički svećenik Thích Quảng Đức spalio u znak protesta Južnovijetnamskoj vladi koja je progonila budiste. Rekao je da je znao da svećenici spremaju nešto "spektakularno" kako bi pokazali otpor jer to su i najavili novinarima. Odmah se ujutro tog dana pojavio na mjestu najavljenog prosvjeda.
"Pojavio se automobil iz kojeg su izašla dva mlađa svećenika i jedan stariji koji se oslanjao na njih. Krenuo je odmah prema centru raskrižja. Dva mlađa svećenika donijela su plastični kanister u kojem se nalazio benzin. Čim je sjeo, polili su ga tekućinom. Izvadio je šibicu, zapalio ju je, bacio u svoje krilo i istog ga je trena progutao plamen. Svi koji su to gledali bili su u šoku. Izgledalo je grozno, baš kao što sam i očekivao da će biti. Ne znam kad je točno umro jer to nisam mogao shvatiti prema njegovom ponašanju. Ni u jednom trenutku nije počeo urlati od bolova. Njegovo lice bilo je mirno sve dok nije izgorjelo", rekao je Browne.
Fotografija se proširila svim medijima i izazvala šok u cijelom svijetu. Mnogi tvrde da je upravo to bila prekretnica u budističkoj krizi i ono što je okončalo režim na čelu kojeg je bio Ngo Dinh Diem. „Kada se netko na ovako hrabar način suprotstavi nasilju, oslobađa se sila koja pokreće promjenu“, napisao je kasnije vijetnamski redovnik Thich Nhat Hanh o ovom samožrtvovanju u knjizi o nenasilnim socijalnim promjenama. „Prihvaćanjem najekstremnijeg oblika boli, on je zapalio vatru u srcima ljudi diljem svijeta.“
Zanimljivo je da je Browneovu fotografiju iskoristio američki rock-bend Rage Against The Machine kao naslovnicu svog prvog, istoimenog albuma.
3. Poljubac na Times Squareu, 1945.
Slika prikazuje mladog američkog mornara kako ljubi djevojku u uniformi medicinske sestre u središtu Times Squarea 14. kolovoza 1945. Taj je datum poznat kao V-J Day (Dan pobjede nad Japanom), odnosi se na dan kad se Japan predao i ujedno čin kojim je nakon 6 godina završen Drugi svjetski rat. Autor fotografije je Alfred Eisenstaedt koji je tog dana, tijekom sveopće euforije koja je nastala pri objavi velike vijesti, fotografirao ljude na najpoznatijem njujorškom trgu. Sam je o slici rekao: ”Tog dana hodao sam kroz gužvu s ciljem da uslikam par slika. Primijetio sam mornara koji je hodao prema meni. Ljubio je sve žene redom – i stare i mlade. Zatim sam primijetio medicinsku sestru kako stoji u gužvi i, baš kao što sam se i bio ponadao, mornar joj je prišao i poljubio je naginjući ju prema dolje. Da djevojka nije bila medicinska sestra ili da je bila obučena u odjeću tamne boje, ne bih imao sliku. Kontrast između njene bijele haljine i mornarove tamne uniforme je ono što ovu fotografiju čini tako upečatljivom”.
Fotografija je objavljena tjedan dana kasnije u časopisu Life u specijalnom prilogu o pobjedi nad Japanom, a imena žene i muškarca otkrivena su naknadno. On je George Mendosa, a ona Greta Zimmer Friedman i nikad se prije nisu sreli, iako su mnogi kasnije uz njihov poljubac vezali romantične priče vjerujući da se radi o paru. Novinari Lifea čak su htjeli ponoviti fotografiju 1980., ali Friedman je odbila.
4. Čovjek u padu, 2001.
Nakon terorističkog napada na njujorške Blizance 11. rujna 2001. Amerikom je zavladao opći kaos. Napad avionima na World Trade Center u kojem je živote izgubilo više od 3000 ljudi obilježen je brojnim fotografijama, no jedna se posebno ističe. Ona prikazuje čovjeka koji se svojevoljno bacio s jednog od najviših katova zgrade u smrt, a snimio ju je Richard Drew. Odmah nakon objavljivanja našla se na udaru kritika zbog surovosti kojom prikazuje posljednje trenutke života jednog ljudskog bića. Identitet osobe sa slike nikada nije potvrđen, a pretpostavlja se da je, osim njega, u smrt skočilo još oko 200 ljudi koji su se našli u istoj bezizlaznoj situaciji.
5. Hindenburška katastrofa, 1937.
Hindenburg, najveći cepelin ikada izgrađen, dužine 245 m, imenovan je po tadašnjem predsjedniku Njemačke Paulu Von Hindenburgu. Bio je svojevremeno najveći zračni brod na svijetu, a konstruirala ga je tvrtka Zeppelin. Zapalio se na svom prvom putovanju 6. svibnja 1937. upravo kad se pokušavao usidriti na jarbol u gradu Lakehurstu u američkoj saveznoj državi New Jersey. Nakon što je brod privezan, došlo je do požara koji je ubrzo izazvao eksploziju. Lako zapaljivi plin vodik (koji su Nijemci morali koristiti jer je SAD zabranio izvoz helija) eksplodirao je i ostatci broda srušili su se na zemlju s visine od oko 90 metara. Od 97 putnika koje je prevozio, 36 je poginulo. Nakon ove katastrofe cepelin se više nikada nije koristio kao prijevozno sredstvo.
Autor fotografije je novinar Sam Shere koji je promatrao slijetanje cepelina s namjerom da napiše vijest o tom događaju kao o senzaciji za američku javnost. Slika se kasnije našla i na naslovnici albuma Led Zeppelina iz 1969.
6. Bitka za Berlin, 1945.
Slavna fotografija na kojoj se sovjetska zastava vijori na krovu Reichstaga svijetu je označila konačni pad Trećeg Reicha. Međutim, fotografija nije nastala spontano tijekom same borbe kao što se često pogrešno misli. Istina je da su Rusi nakratko postavili zastavu na krov zgrade njemačkog parlamenta, ali nitko nije imao vremena za poziranje jer to bi s obzirom na okolnosti bitke bilo nemoguće. Fotografija je nastala kasnije, kad je Hitler već bio mrtav nekoliko dana, a grad više-manje siguran.
Fotografu Jevgeniju Haldeju bilo je naređeno da hitno otputuje u Berlin i uslika rusku pobjedničku fotografiju. Snimio je svojevrsnu reprizu privremenog postavljanja zastave koje se dogodilo 30. travnja tijekom borbe. Na slici Gruzijac Meliton Kantaria i Rus Mikail Jegorov postavljaju zastavu Sovjetskog Saveza na razrušeni Reichstag.
7. Djevojčica i lešinar, 1993.
Južnoafrički fotograf Kevin Carter zatekao se u Sudanu 1993. godine s konvojem Ujedinjenih naroda. Dok su humanitarci dijelili pomoć i hranu, on je to vrijeme iskoristio da obiđe okolinu. Naišao je na zastrašujući prizor. Izgladnjela djevojčica na izmaku snage puzala je nastojeći da stigne do mjesta gdje se dijelila hrana, udaljenog svega pet minuta hoda. Nekoliko metara dalje stajao je lešinar mirno promatrajući situaciju i čekajući da dijete izdahne. Carter je fotografirao ovaj užasavajući prizor i – okrenuo se i otišao. Kasnije rekao kako je samo otjerao lešinara. Navodno je čak neko vrijeme čekao u nadi da će lešinar raširiti krila kako bi fotografija bila još dojmljivija. Naime, slijedio je upute koje je dobio od humanitaraca. Djecu nije smio dodirivati zbog opasnosti od brojnih zaraza. Nikada se nije saznalo je li se djevojčica uspjela spasiti. Fotografiju je objavio New York Times i nakon toga je objavljena u raznim novinama i časopisima diljem svijeta. Carter je za svoj rad 1994. nagrađen Pulitzerovom nagradom, najvišim priznanjem koje novinar može dobiti. Međutim, javnost ga je otvoreno kritizirala zbog nehumanosti koju je iskazao ne potrudivši se da pomogne djetetu. Pogođen ovakvim napadima, branio se vlastitim profesionalizmom, ali ništa nije moglo umanjiti depresiju koja ga je obuzela. 27. srpnja 1994. počinio je samoubojstvo trovanjem ugljičnim monoksidom. Imao je 33 godine. Za sobom je ostavio oproštajno pismo s ovim riječima: "Jako mi je žao. Bol življenja jača je od radosti u tolikoj mjeri da radost više i ne postoji. Depresivan sam. Nemam telefon. Nemam novca za stanarinu. Novca za alimentaciju. Novca za dugove. Proganjaju me živa sjećanja na ubojstva, leševe, bijes i bol, na gladnu i ranjenu djecu, na luđake lake na okidaču, često policiju i krvnike."
8. Napalm-djevojčica, 1972.
Djevojčica Kim Phúc i njena obitelj živjeli su početkom sedamdesetih u selu Trang Bang u Južnom Vijetnamu. 8. lipnja 1972. južnovijetnamski vojni avioni bacili su napalm-bombu na njeno selo koje su bile okupirale sjevernovijetnamske snage. Kim se pridružila grupi civila i južnovijetnamskih vojnika koji su bježali na sigurno mjesto. Međutim, pilot južnovijetnamskog aviona je, vidjevši skupinu u bijegu, pomislio da su to neprijatelji i bacio na njih bombu. U tom je napadu ubijeno četvero ljudi, od kojih je dvoje bilo u rodu s Kim. Ona je pretrpjela teške opekotine od vatre koja ju je zahvatila i spalila joj odjeću. Fotograf Associated Pressa Nick Ut uspio je uhvatiti trenutak kad je Kim trčala gola, u agoniji vičući Nóng quá (Prevruće je) zajedno s ostalim Vijetnamcima.
Međutim, priča iza ove fotografije nije imala tragičan završetak kao što je bilo s Carterom i njegovom umirućom Sudankom. Nick Ut odveo je djevojčicu u bolnicu i tako je spasio. Kim je ostala u bolnici 13 mjeseci i preživjela brojna presađivanja kože. "Svako jutro u osam sati sestre su me stavljale u kupku za opečene i rezale izgorjele komade moje kože. Prvo sam plakala, a onda bih se onesvijestila", rekla je za novinare Phuc.
Njena je fotografija obišla svijet i Utu donijela Pulitzera. Kim i on ostali su u kontaktu. Fotograf je rekao da je presretan što ju je spasio. Danas Kim živi u Kanadi i UN-ova je ambasadorica za djecu žrtve rata.
9. Bosna, 1992.
Ron Haviv, višestruko nagrađivani američki fotoreporter, u svojoj karijeri zabilježio je prizore iz svih većih svjetskih konflikta među kojima je i onaj u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući njegovim fotografijama, svijet je dobio predodžbu o stvarnom stanju rata u toj zemlji. Iako su ga Arkanovi Tigrovi upozoravali da ni u kojem slučaju ne fotografira njihove zločine, ovaj 49-godišnji fotoreporter ipak je smogao hrabrosti da ih snima. Tako je, među ostalima, nastala fotografija na kojoj se vidi kako Bojan Golubović nogom udara bošnjačke civile u Bijeljini 31. ožujka 1992. godine.
Nakon što su njegove fotografije stigle na naslovne stranice svjetskih medija, srpski su ga vojnici uhitili. Nasreću, kasnije su ga oslobodili. Osim u Bijeljini, Haviv je zajedno s mnogim svjetskim fotoreporterima boravio u opkoljenom Sarajevu.
"Opsada Sarajeva jedna je velika tragedija, pogotovo za Sarajlije koji su mnogo propatili u tom periodu. Ali, najveća tragedija bila je pozicija opsade u međunarodnim krugovima. Jednostavno, nije bilo odgovora", kaže Ron Haviv.
10. Duh Abrahama Lincolna, oko 1869.
Postoje razne priče o bivšim američkim predsjednicima koji su navodno "opsjedali" Bijelu kuću, od kojih je najpoznatija sablast bila duh Abrahama Lincolna. Govori se da luta hodnicima predsjedničke rezidencije još od svoje smrti 1865. Fotograf William H. Mumler autor je slika na kojima se pojavljuje duh Lincolna, od kojih je najpoznatiji portret njegove udovice Mary Todd Lincoln na kojoj joj suprugov duh drži ruke na ramenima. Kritika je smatrala da je riječ o prijevari, ali čvrst dokaz nikada nije pronađen.
