Već skoro desetljeće slušamo priče i prepucavanja oko uvođenja Građanskog odgoja i od prošle godine Zdravstvenog odgoja.
Osim stavova LGBTQ zajednice, crkvenih krugova, građanskih inicijativa i sl., do danas nismo dobili stavove i reakcije učenika kojih itekako ima. Štoviše po pitanju uvođenja i sadržaja Zdravstvenog odgoja je čak provedena i anketa među učenicima na nacionalnoj razini, rezultati te ankete su raspravljeni na okruglom stolu u Zagrebu i na sjednici Nacionalnoga vijeća učenika Republike Hrvatske. O svim zaključcima i stavovima bili su obaviješteni mediji. Dakako, zašto bi slušali učenika zbog kojih sustav postoji!? To bi bilo odviše besmisleno ili barem tako misle naši mediji.
U nekoliko sam navrata pisao o Zdravstvenom i Građanskom odgoju, ali ono što bih sigurno izvukao zaključak na sve dosada provedene rasprave je da se ni jedan ni drugi “odgoj” primarno ne bave temama po kojima su dobili ime. Možemo čak tvrditi da se ispod “prikladnih” imena nalazi podmetnuta ideologija, ali o tome ne bih previše govorio. Ono što je bitno istaknuti je činjenica da bi Građanski odgoj trebao učenike podučavati domoljublju, dok bi ih Zdravstveni odgoj trebao podučiti životu bez cigareta, droga, alkohola i hrpa tableta. Iz onoga što je napisano ni jedan ni drugi predmet ili među-predmetni sadržaj ne ispunjava ove vrlo jednostavne, ali krucialne osnove.
Stoga smatram da bi jedini logičan korak bio redizajn obaju kurikuluma, uz uvažavanje stavova učenika. Ako učenici žele znati kada su svi blagdani onda moraju imati pravo na to, odnosno ako im je pitanje “zdravosti” trave interesantnije od prava seksualnih manjina onda se to MORA poštovati.
Nadam se da će se glas učenika glasnije čuti.
Pavao Škoko Gavranović
