Budva – od noćne more do najboljeg ljeta ikad u samo 6 dana

Nakon uske pobjede Budve za destinaciju maturalca za samo jedan glas, mrak mi je pao na oči. Ogorčena manjina razreda koja se borila za legendarnu destinaciju München-Prag čak je prijetila bojkotom maturalca, no (na sreću) nismo uspjeli. Budva je pobijedila. Možda nas to ne bi toliko progonilo da nam pobjednički dio razreda  nije nabijao na nos svoju trijumfalnu pobjedu. Iskreno sam razmišljao da odustanem od maturalca, ali sa svih strana dolazili su mi savjeti "Jedan je maturalac" ili "Bit će ti žao", pa sam naposljetku i ja popustio pod prisitkom.

DAN 0 – euforično ogorčenje

I stigao je taj dan, operacija pakiranje. Ironično je bilo da se pakiranje poklopilo sa zadnjim danom nastave, tako da, iako ogorčen destinacijom, euforično sam se počeo pakirati. Natrpaš jednu, drugu stvar, ili još dodaš "Ovo će mi možda trebati" i kad ono – kofer pun. Nije mi preostalo drugo nego stvari početi pakirati u ruksak koji je već i onako bio  pun stvarima "Za put". Nekako sam do jedan u noći završio taj mukotrpan proces i napokon krenuo na spavanje. Zanimljivo je kako su kolege iz razreda međusobno raspravljale kako nisu mogli spavati noć prije putovanja, dok sam ja spavao k'o zaklan.

DAN 1 – kill me now

Uspio sam se probuditi – pola sata prije polaska autobusa, iako mi do autobusne stanice treba – pola sata. Brzinsko tuširanje i minimalno 50 provjera jesam li ponio osobnu sa sobom. Jer nema veze ako zaboravim kofer ili mobitel, bitno je da mogu preko granice. Dolazim pred autobus i osjećam 50 pogleda usmjerenih u mene. Ulazim u autobus i prvo čujem komentare profesora "A tebe smo čekali", ali ne znam iz kojeg razloga – nije me bilo briga ni za što  što se događa oko mene.

I tako smo krenuli u mukotrpnu vožnju, svi spavaju, već te uši bole od slušalica koje si predugo nosio u ušima, a učinak prve jutarnje kave odavno je ishlapio. Uz malo spavanja, razgovora i uz 2-3 litre RedBulla s prve benzinske, stigli smo do prve postaje – NP Krka

Prva reakcija – deja vu, već viđeno, dosadno, ali  ovo je bila prva prekretnica. Nikad ne podcjenjuj Hrvatsku kao destinaciju ili usputno odredište za maturalac. Duge šetnje s profesorima daju vam potpuno novu sliku o njima, od tipičnog nepodnošenja  postali su vam dragi i simpatični. Hodajući po beskonačnim stazicama uz poglede koji oduzimaju dah, stigli smo do slavnog Skradinskog buka. Promatranje španjolskih turistkinja koje se bezbrižno sunčaju pored kupališta došlo je kao vrhunska rehabilitacija uma nakon poludnevne mukotrpne vožnje.

Nakon tog bezbrižnog odmaranja, ubilo nas je saznanje da do našeg prvog prenočišta u Gradcu imamo još mukotrpnih 4 i pol sata vožnje. Sljedeće usputno odredište bio je Šibenik, no bez turističkog vođenja i uz samo sat i pol slobodnog vremena, inače grad bogat kulturom ispao je dosadan. I tako, uz tandrkanje u autobusu kojem je klima bila slaba točka stigli smo do famoznog hotela u Gradcu. 

Prva večer, pa već udarna. Uz par 'uobičajenih' incidenanata tipičnih za maturalac koji su iznimno iritirali češku gerijatriju koja je nastanila hotel, većih problema i nije bilo.

DAN 2 – ovo bi zapravo moglo dobro ispasti

Ujutro svi mamurni silaze na doručak koji nismo ni stigli pojesti, a vodič se već derao "Za 10 minuta kod busa". U sebi mu svi svašta žele reći, ali glavobolja nas u tome sputava. Polazak za Dubrovnik, autobus je mrtav, svi sa sunčanim naočalama spavaju, glave nam od svoje težine padaju na sjedalo ispred nas ili na staklo, svako javljanje vodiča na mikrofon vam kao da probije žilicu u glavi i otprilike tada sam shvatio da zapravo proživljavam maturalac kao i svi drugi, unatoč ogorčenju destinacijom. Prva postaja je Neum, jer svatko treba po šteku – dvije cigareta, za "Nek se nađe" slučaj. Nama nepušačima samo treba voda, jer nakon pijane noći, čak i najizdržljiviji ostaju žedni.

Stižemo u Dubrovnik. Iako obilazak ovakvog grada nikad ne može biti dosadan, kad ste u "jutru poslije" sva vam je dosadno. No recept je univerzalan, sunčane naočale, kapuljača, slušalice i bježi od nadobudnih turista koji toliko glasno pričaju.

 

DAN 4 – OK, ovo je milijun puta bolje nego što sam očekivao

Ujutro, repriza drugog dana, mamurni se svi potrpavaju u autobus, idemo u NP Lovćen. Prva pomisao, ideš – jučer je bilo odlično, ovo je milijun puta bolje nego što sam očekivao. Druga pomisao, kaj je Lovćen? Ispostavilo se da je to nacionalni prak na planini, ujedno i najviši vrh Crne Gore. Autobus vas dovede do pakrirališta, a narednih 500 metara uzbrdice morate isključivo proći pješice. Na vrhu se nalazi Njegošev mauzolej, ujedno i najvažniji spomenik nacionalnog parka. OK lijepo je gore, pogled je apsolutno očaravajuć i "breathtaking", al' brate tome je prethodila vožnja od sat vremena po zavojima (ponavljam, ti si mamuran) i planinarenje po brdu i prolazak više od 200 stepenica.

Nakon silaska s famoznog Jezerskog vrha, sišli smo u Cetinje, prijestolnicu Crne Gore. Omanji gradić pun muzeja s bogatom kulturnom baštinom je, ponovno, dosadan jer ti umireš od gladi, a pizzu koju si naručio čekaš 40 minuta. Nakon proživljene avanture, vraćamo se u Budvu, vrijeme je odlično za kupanje pa smo se i okupali. Ponovo slijede pripreme za 'noć' u Trocaderu, i već tradicionalno afetr-party kartanje UNO-a ili bele.

DAN 5 – U Sv.Stefanu ništa ne diraj, nigdje ne hodaj ili ništa ne kupuj

 

Odlasku na famozni Sv.Stefan  prethodila je repriza svakog drugog jutra. I nakon dolaska u taj stvarno prelijep dio obale, shvatiš da se ne možeš kupati jer, pogađate, "vetar toliko duva da prosto ne možeš da plivaš" – citat spasioca s plaže. Ulazimo na drugu plažu koja je zaklonjena stijenama, u nadi da ćemo barem moći leći na ležaljke kad nam odjednom priđe zaštitar. Tup, plaža je za goste resorta, a ako mi obični smrtnici želimo ući, ulaznica je – 100€ (dobro ste pročitali). 

Nakon toga uslijedio je povratak u Budvu i još jedna, već tradicionalna noć.

 

 

DAN 6 – kaj je već gotovo

 

Yup, došao je i taj dan, idemo doma. Sve stvari smo jedva portpali u torbe jer "nekako uvijek ima više stvari kad se vraćaš". Vožnja  do Kotora, Dubrovnika u malom. Stvarno se u tom gradu ima što vidjeti, a i cijene su za takvo turističko odredište prihvatljive. Kratak razgled grada i 'chillanje' na kavi. I onda ti dođe spoznaja, pa mi idemo doma. Već je gotovo. Oh God WHY?! Da, tako je to izgledalo, sve što je lijepo kratko traje. Vožnja natrag kući  sveukupno trajala je 14 sati (sa stajanjem u Kotoru na barem 3,5 sati i svako malo usputno stajanje na benzinskoj jer pivo stvarno tjera na WC).

 

I za kraj zaključak i par savjeta ako putujete na maturalac u Budvu. Maturalac je bio prvoklasan. Svega je bilo u umjerenim količinama (čitaj alkohola). Nije bilo incidenata niti ikakvih ispada. Dokaz da se i to može 🙂

 

Savjeti:

– ako možete, birajte termine na kraju kolovoza

– popričajte s profesorima, ugodno ćete se iznenaditi kada oktrijete njihovo drugo lice

– nikada ne podcjenjuj Hrvatsku za usputnu postaju ili odredište maturalca

– posjetite Lovćen, jedan dan 'luftanja' na planinskom zraku  neće vam škoditi

– maturalac je maturalac, opijata će biti, ali budite umjereni, shvatit ćete da dobra zabava dolazi i bez korištenja istih

– Crnogorci su odlični domaćini, ne sramite se ih pitati za pomoć ako vam zatreba (ako se izgubite npr.)

– Budva je puna Rusa, shvatite to kao jezični izazov

– cjenkanje je dozvoljeno, ali nećete nacjenkati više od 2 €

– izlasci znaju bit skupi, jer su pića u klubovima dosta skuplja od onih u trgovinama

– zabavite se, ali svega umjereno, svima je u interesu da se živi i zdravi vratite doma