Knjiga kao jedan od najstarijih medija generacijama raste, ali se i zamjenjuje drugim oblicima medija. Generacije Z sve češće umjesto knjige bira druga čuda tehnologije, od malena se uče na tehnologiju i sve je manja ljubav prema knjizi. Ili barem tako kažu. Je li to u potpunosti istina ili je i ova činjenica izvrnuta i obrnuta?
U kratkoj anketi pitala sam srednjoškolce o njihovom odnosu s knjigom. U anketi su sudjelovali učenici od prvog do četvrtog razreda srednje škole, a sudjelovalo je njih četrdeset i osam. Odgovori su bili zanimljivi, poneki smiješni, a iz svih se može izvući što srednjoškolci zapravo (ne) vole i (ne) žele čitati.
Lektira ili kratki sadržaj?
Jedan dio nastave hrvatskog jezika u svim školama je lektira, danas poznata pod nazivom djelo za cjelovito čitanje. Od uvijek je znano kako nisu svi najbolji u svemu i neki ju ne čitaju. Prema rezultatima može se i vidjeti kako srednjoškolci baš i nisu veliki ljubitelji lektire. Njih 12,5% pročita samo kratki sadržaj, a 45,8% ih krene čitati lektiru, ali ipak odabere kratki sadržaj. Dakle ukupno 58,3% njih bira kratki sadržaj umjesto djela za cjelovito čitanje u čemu sam taj naziv nema baš nekog smisla. Ostatak (41,7%) pročita cijelu lektiru, a onih koji niti pročitaju lektiru niti kratki sadržaj nema. Na pitanje zašto ne čitaju lektiru preko 67% je odgovorilo kako im lektira nije zanimljiva i njih 25% kako nemaju dovoljno vremena kako bi ju pročitali. Ostatak je odgovorio kako misle da je to gubljenje vremena, a njih nekoliko ni ne zna zašto ju ne čita.
Čitanje u slobodno vrijeme? Ma ne moguće!
Lektira bi trebala poticati na čitanje i na ljubav prema knjigama. Ako većina učenika ne čita lektiru, znači li to da uopće ne čitaju? Je li problem u lektiri i njezinom sadržaju ili je problem u učenicima ili u novijim generacijama?
Na ovo je pitanje još teže odgovoriti kada se pogleda postotak učenika koji čita u slobodno vrijeme – njih 73%, a čak 69% učenika učlanjeno je u gradsku knjižnicu. Ovdje očito nešto ne štima.
Dakle, velika većina učenika čita knjige, a knjige koje čitaju uopće nisu slične lektirama u školi. Knjige koje čitaju najčešće su drugačijeg žanra i tematike od lektire. Biraju knjige koje su im zanimljivije od lektire, one u kojima se mogu povezati i poistovjetiti s likovima i radnjom, emotivno su povezaniji i inspirirani što opisuje i postotak od 67% koji kažu da im najdraža knjiga nikada nije bila lektira. Teme i radnje su aktualnije te na razini tinejdžerskih godina i današnjih generacija. Iz tih tema u kojima se i sami pronalaze često pronalaze dobru pouku i odgovor za neke možda nejasne situacije u životu. Romantika, krimić i fantazija žanrovi su koji su najviše navedeni, a pretežno su u pitanju moderniji, noviji romani.
Zanimljivo je kako dosta učenika voli romane koji imaju više dijelova, a za na primjer lektiru Lovac u žitu neke jako zanima i „nedostaje“ im nastavak te priče. Čitaju poznate trilogije i veće serijale knjiga poput Harryja Pottera i Labirinta. Neki su se odlučili pročitati pojedinu knjigu nakon što su pogledali film koji je nastao prema njoj, a tu su sve u pitanju moderniji romani koji su kod učenika pridobili zainteresiranost zbog već navedenih razloga. Mnoge knjige u te filmove pretvara Netflix kojeg malo tko nema.
Lik i ja, prijatelja dva
Malo je reći da nam je ponekad potreban odmor od realnosti. Isto to misle i srednjoškolci. Likove iz raznih romana vole upravo zato što su likovi drugačiji od realnosti. Iako su slični ljudima i temelje se na ljudskim osobinama i životnim situacijama, ipak su u knjigama oni malo drugačiji. Zar nije nadrealno pronaći sebe u nekome liku iz knjige, da ste isti, a opet on ima više snage od tebe i pokaže ti kako zapravo trebaš živjeti, a ne samo trošiti energiju koju stvore mitohondriji? Ponekad se ti likovi iz knjiga ponašaju kao prijatelji. U njihovim riječima pronađeš nešto što te mrdne i pomakne s mjesta. Učiš od njih, ali ponekada želiš biti kraj njega da ga opališ zbog gluposti što radi. Kao što prijatelje biramo u ovome svijetu, tako i prijatelje u knjigama tj. najdražeg lika biramo po njegovim osobinama i stavovima. Srednjoškolci najviše navode hrabrost, mudrost, inteligenciju, dosjetljivost, upornost, humor, sarkazam i optimizam. Zaključak: traži se prijatelj vrijedan smijeha i osmijeha.
Kamo za vikend?
Kako bi slika lika bila upotpunjena, potrebno je imati i mjesto radnje. Moraš znati je li netko iz okruženja u kojemu moraš poludjeti (ili si tek onda zapravo lud) ili je jednostavno lud. To shvaćaju i srednjoškolci i sami su rekli kako se za poneke likove mjesto u kojemu se nalaze poklapa s njihovim osobinama. Osim likova mnogi bi željeli i živjeti i posjetiti neka od mjesta u knjigama.
Jedno od mjesta koje očito svi žele posjetiti je Hogwarts – škola u serijalu Harry Potter. Kao i same događaje i likove, srednjoškolci ju opisuju kao čarobno i nestvarno mjesto. Opet se možemo dotaknuti onog zasluženoga odmora od realnosti. Bilo bi cool posjetiti neko takvo mjesto. Također smatraju kako su super mjesta gradovi diljem svijeta i razna znanstveno-fantastična mjesta. Bilo bi fora i posjetiti neka od tih mjesta – Grčka, Prag, Amsterdam, …
Mjesta radnje su lijepo i, najvažnije, konkretno opisana, bez puno filozofiranja i lako ih je zamisliti. Pri tome, korišten je jednostavan jezik lako razumljiv svima. Naravno, to se podrazumijeva za modernije romane koje su naveli.
Ne sudi knjigu po koricama
Jako poznata izreka, korištena u gotovo svim aspektima života, a opet 85% srednjoškolaca privlače knjige po izgledu njihovih korica. Osim onoga što se vidi sprijeda, iz profila se također gleda na knjige. No tu je bolja situacija pošto njih samo 20% bira knjige po broju stranica. Dakle, količina nije problem, problem je ono što piše iznutra. Ono što piše iznutra cijeni se i često se mogu vidjeti tople preporuke za neku knjigu. Tako gotovo 73% srednjoškolaca bira knjige. Ako se svidjelo nekome prijatelju ili u obitelji, mora se sviđati i meni, zar ne? Kao i sve drugo u životu i knjige se plaćaju. Neke više, a neke manje. Do 50 kuna za knjigu dalo bi 8,3% srednjoškolaca, 50-100 kuna ¼ srednjoškolaca, 100-150 kuna isti broj, do 200 kuna 27,1% učenika, a preko 200 kuna dalo bi čak 14,6% srednjoškolaca. Dobra je vijest kako učenici ne bi škrtarili za knjigu. Neki su i rekli kako im čitanje poboljšava vokabular i kako se osjećaju pametnije pa vole čitati i lektiru, ali i u slobodno vrijeme.
Formula
Svakome se sviđa nešto drugačije. Sigurna sam kako se profesorima hrvatskog jezika i učenicima ne poklapaju u potpunosti stavovi oko lektire i što bi trebalo biti za lektiru. Prema ovim podatcima iz ankete, proizašla bi formula najbliža „savršenoj“.
Kako bi svi pročitali lektiru potrebno je imati:
1. Zanimljivu radnju, primjerenih sadržaja današnjim generacijama
2. Radnju koju se može lako i brzo pročitati
3. Likove sličnog mentalnog sklopa čitateljima (učenicima)
4. Mjesto radnje koje bi željeli posjetiti
5. Dobrog grafičkog dizajnera koji će korice uljepšati i dodatno privući ljude na čitanje
6. Broj stranica i cijena po potrebi i potražnji, a serijali su vrlo poželjni – svaki mjesec jedan dio
Autorica je s člankom sudjelovala na smotri LiDraNo
