Mala škola medijacije bila je jedna od glavnih aktivnosti na projektu (Ne)budi mi (ne)prijatelj. Što zapravo predstavlja pojam medijacije i gdje se ona primjenjuje u svakodnevnom životu?
Da, Mala škola medijacije bila nam je najveća aktivnost na ovom projektu upravo zato što je trajala 5 dana, a cilj nam je bio upoznati srednjoškolce s jednom drugačijom metodom rješavanja sukoba, tj. medijacijom. Najjednostavnije rečeno, medijacija ili mirenje postupak je rješavanja spora uz pomoć neutralne treće strane koja pomaže sukobljenima da oni sami pronađu rješenje za rješavanje svog problema. Što se tiče primjene, medijaciju mi koristimo svakodnevno, svakodnevno smo mali izmiritelji – u sukobu s prijateljima, sestrom, majkom, u razredu kada dođe do sukoba mišljenja… Uvijek netko ima u ulogu treće strane i pomiri sukobljene. Često se to koristi i kod supružnika koji su se odlučili na rastavu pa trebaju podijeliti imovinu ili slično.
Kojim je aktivnostima bio ispunjen raspored u tih 5 dana?
U 5 dana aktivnosti zapravo smo se fokusirali na to da se prvi dane postigne nekakva grupna kohezija, da se svi malo bolje upoznamo i razbijemo tremu jer smo ostale dane predvidjeli da se radi "radioničarski", a mislim da je to puno lakše ako su ljudi bliži jedni s drugima. Tu su bile radionice nenasilne komunikacije, učenje tehnika aktivnog slušanja, radionica forum-teatra gdje smo željeli osvijestiti kako mi možemo mijenjati nasilje u nešto dobro i pozitvno, učili su što je to trodijelna asertivna poruka, što bi trebali izbjegavati kod komunikacije, kako parafrazirati i preoblikovati nečije izjave, važnost neverbalne komunikacije i empatije. Također, za proces medijacije važno je i razumijevanje što je to sukob ili konflikt tako da je jedan dan bio posvećen i tome. Željeli smo da dobiju alate koji bi im pomogli u postupku mirenja čiju simulaciju su radili predzadnji dan. Bilo je dosta vježbi, grupnog rada i rasprava i zaista je bilo divno raditi s tako kreativnim mladim ljudima.
Spomenuli ste da su predzadnji dan srednjoškolci imali priliku na konkretnom sukobu isprobati ulogu medijatora, kako su se snašli?
Zaista su pokazali izniman potencijal. Nevjerojatno je bilo svjedočiti mladim ljudima koji nakon samo par dana edukacije vješto primjenjuju naučeno pridavajući pri tome osobitu pozornost empatičnom pristupu. Ispunili su sve korake medijacije i mislim da je fantastično što su iz prve ruke mogli vidjeti koliko su naučili i napredovali . Svi su priznali kako su se jako iznenadili koliko je teško biti medijator i da nije toliko bezazleno kao što im se možda činilo kad su promatrali iz publike čekajući svoj red, ali i naglasili da im je bilo iznimno korisno vidjeti konkretan primjer u kojem se primjenjuje medijacija.
Osim Male škole medijacije u Zagrebu ste u siječnju ove godine održali Malu školu solidarnosti koja se bavila sličnim temama, u kojoj su mjeri srednjoškolci iznenađeni spoznajom na koliko pojedinosti trebaju paziti ako žele pravilno komunicirati?
Da, Mala škola solidarnosti bila je uvod u projekt da bismo kasnije to nadogradili s Malom školom medijacije. Dosta često ljudi misle da dobro komuniciraju ako puno pričaju. Meni se jako sviđa izreka da imamo dva uha i jedna usta s razlogom – da ih koristimo proporcionalno. Više slušati, manje pričati. Rekla bih da su svi općenito jako iznenađeni, nevezano jesu li srednjoškolci, studenti…. Ja sam u tome 4 godine i još uvijek na svakoj radionici naučim nešto novo i vidim da dosta stvari moram izmijeniti i popraviti. Uvriježilo se to mišljenje da je pravilna komunikacija nešto što je tu i što nam je prirodno da znamo, a to nije baš tako. Važno je da nam netko osvijesti da je najveća pogreška kod komunikacije prosuđivanje druge osobe i sličnim savjetima dovede nas na stupanj zaista pravilne i poželjne komunikacije.
S obzirom da ste za medijaciju kroz ove dvije škole zainteresirali jako puno srednjoškolaca, kakvu budućnost predviđate za tu metodu u Hrvatskoj?
Vjerujem da je budućnost medijacije izuzetno svijetla i nadam se kako će svi sudionici Male škole medijacije i Male škole solidarnosti nastaviti raditi u tom smjeru, na svojim komunikacijskim vještinama, strpljenju i aktivnom slušanju. Kao i sve druge vještine, i ove je potrebno njegovati i usavršavati. Također se nadam da će se neki od sudionika odlučiti i za volontiranje u Hrvatskoj udruzi za mirenje kao mali medijatori, što je također jedna od opcija kada navrše 18 godina.
Možemo li u budućnosti očekivati još jednu Malu školu medijacije i je li sudjelovanje na prethodnim školama preduvjet za sudjelovanje na sljedećoj?
Ja se zaista nadam da ćemo organizirati još ovakvih aktivnosti jer se nama iz organizacije jako sviđa ovaj rad s mladima, ovo nam je prva godina da radimo sa srednjoškolcima i već sada gledamo kako bismo u budućnosti mogli razvijati ovakav tip rada jer ono što je nama bitno u Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima jest što ranija prevencija. Sudjelovanje na školama koje su se već održale nije preduvjet, vjerujem da osobama koje jesu sudjelovale to pomaže jer su na primjer na Maloj školi solidarnosti radionice bile usmjerene na toleranciju, diskriminaciju, aktivizam i slično, što je bilo korisno i za Malu školu medijacije, ali to zaista nije uvjet. Zato smo i kroz Malu školu medijacije pokušali približiti osnovne pojmove i onima koji se nikada nisu susretali s njima.
