Kako online nastava utječe na kvalitetu obrazovanja srednjoškolaca

U Republici Hrvatskoj početkom 2020. godine počela je pandemija COVID-19 koja traje još i dan danas. Kako sada stvari stoje, pratit će nas i u 2022. godini koja nam kuca na vrata kroz mjesec dana. Pandemija COVID-19 je za sobom odnijela velik broj života i ostavila značajan trag diljem svijeta, od najmlađe populacije pa do one najstarije.

Početak online nastave

Kako je broj novoobojenih i umrlih rastao, Stožer civilne zaštite u Republici Hrvatskoj je donosio mnoge mjere u suzbijanju pandemije COVID–19 pa je tako donio i strože mjere na području obrazovanja i svakodnevnog života. Online nastava se u tom trenutku činila kao rješenje za suzbijanje ove pandemije, a prvobitna namjera je bila da se smanji mogućnost zaraze među učenicima i profesorima koji će virus prenositi svojim ukućanima, odnosno svojim starijim i nemoćnim, posebice svojim bakama i djedovima.

Prva online nastava

Prvobitna online nastava je bila pogodna za sve zato što je bio kraj školske godine i svi su bili već iscrpljeni pa su neki to smatrali produženim ljetom i nastava nije bila stroga već se održavala ležerno. Ali, je li to dobro? Svakako da nije. Učenici su početak online nastave uzeli kao mali odmor i zaboravili na svoje radne navike i obaveze. Svakako da ima izuzetaka i da su se neki trudili kao da se i dalje nastava održava u školskim klupama. Uzmimo u obzir da ima dosta starijih profesora i da se nisu svi baš najbolje snalazili pa su učenicima davali manje obaveza, a nisu se ni svi učenici baš najbolje snašli. Ni profesori ni učenici nisu mogli znati kako to funkcionira. Učenici su se sve više udaljavali od škole i stjecanja znanja za koje su jednim dijelom bili odgovorni, dok u drugom dijelu nisu bili odgovorni. Online nastava nije bila efikasna, što se odmah u početku moglo znati, a svi su bili svjesni da to ne mogu promijeniti. Pisanje online ispita je u tom trenutku služilo za popravak prosjeka i nije bio rezultat znanja učenika već njihovih šalabahtera i dogovaranja s drugim učenicima. Samo predavanje online nastave je bilo pomalo problematično, zbog tehničkih poteškoća i zbog nemara učenika (nepojavljivanje na online predavanjima, nisu predavali zadaću i druge zadatke, jednom riječju nisu izvršavali svoje obaveze).  Ubrzo je završila školska godina i svi su mogli predahnuti i službeno otići na zasluženi odmor, ali ubrzo je došlo pitanje što će biti iduće godine i kako će se nastava odvijati u novoj školskoj godini.

Ponovno online? Kako će učenici to podnijeti? 

Nova školska godina počela je obećavajuće, ali ne zadugo. Broj novooboljelih je počeo rasti kao nikada do tada. Mnoge škole prešle na online nastavu, ali ove godine puno strože i nimalo slično kao prijašnje školske godine koja nikome nije ostala u dobrom sjećanju. Profesori su bili svjesni snalažljivosti učenika i zato su uveli stroža pravila i kazne za nerad i nepoštivanje pravila. Online nastava je iz perspektive učenika bila puno stroža i napornija, ni približno slična kao prošle godine. Učenici su sudjelovali na online nastavi u vrijeme kada bi bili u školskim klupama i obrađivali puno više lekcija samostalno, nije bilo ni dopunskih ni dodatnih nastava. Samostalno obrađivanje lekcija nije bilo pretjerano lagano i jednostavno, a i uz mnoge zadatke koje su učenici morali obraditi samostalno to ponekada nisu mogli izvršiti ili zbog tehničkih poteškoća ili nisu imali tehničkih sredstva s čim da to naprave. Učenici iz siromašnijih obitelji možda nisu imali računalo ili internet i nisu bili u mogućnosti izvršiti svoju dužnost, ali ono što je nekima pomoglo su bili školski tableti koje su učenici dobili na korištenje. Drugi problem, i nedostatak, za rješavanje online zadataka je bio problem sa kvalitetom interneta, posebice ako su svi iz obitelji bili kod kuće i online.

Je li cjelokupna situacija dobra?

Možemo li reći da online nastava ima više pozitivnih ili negativnih strana? Svi bismo rekli da ima više onih negativnih što je možda i djelomično istina, ali da nije bilo tih negativnih strana onda ne bi bilo ni onih pozitivnih. Online nastava je omogućila učenicima da se snalaze u situacijama gdje se do sada nisu našli i da riješe probleme samostalno, na onaj teži način.  Mnogi učenici su bili za računalom danonoćno rješavajući svoje zadatke, pretrpani obavezama i pod konstantnim stresom ili igrajući igrice i nemarom prema školi i školskim zadacima. Profesori su bili svjesni da su učenici prepušteni sami sebi i da sada rješavaju 70% više toga samostalno nego što bi rješavali da su u školskim klupama pa su im pokušali olakšati što su više mogli, ali su im i nesvjesno davali više zadataka nego što je bilo planirano. Loša strana online nastave je ta što učenici nisu imali priliku sve vidjeti i naučiti. Terenskih nastava nije bilo i učenici su bili zakinuti, premalo su se kretali i bili vani zbog previše obaveza i zbog ograničenja većih okupljanja. Online nastava je učenicima oduzela mnoge uspomene i radne navike. Učenici su se zatvorili u svoja četiri zida i zaboravili kako izgleda život izvan ta četiri zida. Može se reći da online nastava nije dobro iskustvo ni za koga, a to je bilo jedno od rješenja kako da se spriječi epidemija COVID-19 i spase životi ugroženih.  Svi školarci su bili postavljeni u vrlo nezavidan položaj i izgubili su toliko novih stvari za koje nisu ni znali da postoje. Online nastava loše utječe na obrazovanja svih učenika. Osnovnoškolce, srednjoškolce, studente… Kvaliteta znanja je izrazito pala, ali to ne znači da se sve to ne može vratiti (na onaj teži način svakako da može).

Nedostaci i puno izgubljenih trenutaka

Analizom svega što se dogodilo protekle 2 godine zbog pandemije korona virusa, možemo reći da je nastala katastrofa diljem svijeta pa tako i u Republici Hrvatskoj. U svakom području su svi nešto izgubili pa tako i u obrazovnom sustavu. Učenici su izgubili puno znanja, posebice ono što su trebali steći s izvanučioničkom nastavom, zatim radne navike učenja i rješavanja obaveza. Sada učenici sve to trebaju vratiti i nadoknaditi, što nije nimalo lak i jednostavan posao. Vratiti se na ono staro prije pandemije će biti izazovno, a možda i nemoguće.  Doduše, učenici su se naučili snalaziti na loš način i u praksu su uveli kršenje pravila, što svakako nije u redu, nije moralno, a nije ni pohvalno. Online nastava nije najbolje rješenje za učenike i profesore, što se tiče načina rada i svih uvjeta za odvijanje nastave, ali nekome je možda i pomogla, npr. ako učenik ne voli biti u društvu i ne voli školu. Budući da je nastava bila online, mnogi učenici su mogli odahnuti od svakodnevnog ismijavanja i ruganja njihovih vršnjaka, što, budimo realni, makar ne zvuči dobro, ali postoji u našim školama.  Što duže nastava na daljinu traje, to se mi njoj sve više prilagođavamo i saznajemo kako ona zapravo može funkcionirati na što kvalitetniji način.

Što ako se ide ponovno online?

Kad bi se opet moralo prijeći na online nastavu, zbog novog vala korona virusa, ovoga bi puta online nastava zasigurno bila skoro kao i u školskim klupama, barem što se tiče načina rada i samostalnog rada učenika. Nastava bi zasigurno bila stroža i napornija, učenicima se ne bi dalo za pravo prepisivati i varati na ispitima koliko god bi to bilo moguće. Online nastava u većini slučaja nikome nije draga, ni jednostavna, ni zabavna. Učenici, uostalom, gube vrijeme gdje bi se družili i otkrivali svijet gdje još nemaju obaveze koje imaju odrasle osobe i time su zapravo “potratili” dvije godine svoje mladosti. Svi su postali svjesni ograničenja koje nam je donijela pandemija korona virusa pa su se svi počeli ponašati u skladu s pravilima i većina ih poštuje. Mjere zaštite je doista i potrebno poštivati kako bi spriječili daljnje širenje virusa i pojavu novih sojeva. Svi učenici i profesori se nadaju da će se nastava odvijati u klupama kao i nekada, bez ikakvih mjera protiv korona virusa. Svi se nadamo da će se pandemija što prije završi zato što ne donosi ništa dobro.

Ono važno je da su i profesori i učenici naučili i iskusili nešto novo što će im u budućnosti pomoći, makar su mislili da to nikada neće doživjeti. Pa tko zna, možda nam 2022. donosi nešto puno bolje… ili nešto sasvim suprotno?