Smak svijeta najavljen je za 18 sati, više o tome pogledajte u vijestima u 18:30.
Barem tako su u mojoj okolini glasile interne fore koje su plašile ljude koji su se bojali smaka svijeta. Kao i kod svih, tako je i u mojoj okolini bilo nekoliko ljudi koji su panično vjerovali u to.
Da ne svalim krivicu na sve druge, i ja sam bio iznimno paranoičan prilikom izvještavanja novinara o mogućim smakovima svijeta, a posebice oko onoga koji se trebao dogoditi 21. prosinca 2012. godine. Otprilike u isto razdoblje izašao je i film 2012 koji sam častio svim mogućim kletvama kad god se pojavio kao televizijska reklama. Nikad ga nisam pogledao.
Uistinu, mislim da sam prvu televizijsku reportažu vidio oko 2008. godine. Tada su pomalo uplašeni stričeki i tete na televiziji govorili o tome da će se neidentificirani planet (mislim da se još zvao i Nibiru) udariti u Zemlju te da su tako predvidjele Maje. Međutim, ti napadaji panike oko smaka svijeta događali su se jako rijetko u tom periodu s obzirom na to da onda još nije bilo tako puno izvještavanja o kraju svijeta. Međutim, došao je i taj dan. Sjećam se da sam bio u školi i da sam cijeli dan gutao knedle, iz razloga što je vrijeme tog dana bilo stvarno grozno – kišilo je, a nebo je izgledalo kao da će nas sve progutati istog časa. Tako sam cijeli dan gledao kroz prozor i razmišljao o tome koje će biti moje zadnje riječi prije no što li nas misteriozan planet sve izbriše. Međutim, nisam dolazio do riječi. Neki pak su se odvažili i počeli namjerno vikati kako će svijet ionako skončati. K tome, na Facebooku su već ujutro počele kružiti reportaže kako je cijela Australija već uništena.
To je, nadam se, posljednji put da sam povjerovao u tako nešto. Naime, tada sam bio klinac iz šestog razreda koji je vjerovao u koješto, pa tako i ova proročanstva. Naime, priče o smakovima svijeta jednostavno su tako producirane da svojim lažnim otkrićima i pogrešnim interpretacijama biblijskih tekstova i starih kultura mediji namjerno plasiraju priče u javnost s ciljem plašenja što više ljudi. Budući da je 2012. godina uspješno prošla, tu tvrdnju da su tekstovi i arheološki ostatci pogrešno interpretirani možemo i potkrijepiti.
Međutim, nisu samo drevna proročanstva razlog histerije, panike i kataklizmičkih predviđanja. U svemu tome pojavljuju se i raznorazni astrolozi i ljudi koji tvrde da su im više sile udijelile sposobnost gledanja u budućnost. Tako imamo priliku gotovo svakih tjedan dana slušati o babi Vangi, bugarskoj proročici koja je šokirala i uznemirila svijet svojim točnim predviđanjima. Recimo, uspjela je predvidjeti svoju smrt i napad na tornjeve Blizance. Također, legenda kaže kako je uspjela predvidjeti smrt i popularnoj pjevačici Silvani Armenulić kojoj je rekla da se vrati za tri mjeseca. Međutim, umrla je u prometnoj nesreći samo dva mjeseca nakon njenog posjeta.
Kako i kod svakog stručnjaka i čarobnjaka ima ali, tako je i u ovome slučaju. Naime, većina njenih proročanstava dolazi iz usmene predaje, tj. jako su malo proročanstava zapisali njena obitelj i rodbina koji su obično zapisivali sva njena proročanstva. Također, u 2014. godini predvidjela je kako će se pojaviti nova bolest koja će pogoditi pretežito mušku populaciju, no ni to se nije dogodilo (barem ne kod mene). Također, pogrešno je predvidjela kako će 1994. godine u finalu Svjetskog prvenstva u nogometu igrati dvije momčadi čije ime počinje s "B". Na kraju su u tom istom finalu igrali Brazil i Italija. Branitelji ove teorije ipak govore da je u polufinalu (Italija – Bugarska) namjerno pušteno Italiji kako bi prošla u finale. Neki su čak i rekli da je to samo zato da se Vangina teorija ne obistini.
Međutim, Vanga nije jedina proročica koju su mediji masovno napuhali, napisali nekoliko knjiga o njoj i njenom sposobnošću proročanstva. Jedna od poznatijih astrologinja s druge strane kugle bila je Jeanne Dixon. Ona je godinama radila kao astrologinja i pisala astrološke kolumne za različite novine. Često je predviđala "drugi dolazak Krista", no to nije bilo točno. Zapravo, imala je nekoliko relativno uspješnih proročanstva, no većina njih bila je neuspješna. Po njoj su psiholozi nazvali i fenomen zvan "Dixon efekt" koji opisuje klasičnu astrološku praksu – promoviranje onih nekoliko pogođenih predviđanja i zapostavljanje onih netočnih kojih je, u praksi, većina.
Zašto se stvara medijska histerija oko kraja svijeta? Tko smišlja sve te stvari? Sve je u percepciji, tj. u modernom društvu. Postali smo previše ovisni o medijima. Međutim, generalno mediji ipak nisu najveći problem. Problem je postotak lažnih vijesti koji se plasira u javnost tek toliko kako bi alarmirao građane. No, prava poanta je "samo da se klika". Ako vi kliknete na stranicu te vijesti, koja je prethodno objavljena na društvenoj mreži, mediji dobivaju novac od reklama koje su izvješene na stranici i, naravno, – ekspoziciju. Pažljivo prate moderne trendove proročanstva kako bi na kraju razvikali krajeve svijeta i slične stvari. Iako institucije koje su specijalizirane za promatranje zemlje kao što je NASA uporno demantiraju krajeve svijeta, zvuči li ipak naslovnica s "KRAJ SVIJETA ZA 3 DANA! EVO ŠTO MORATE IMATI!" privlačnije od "Svijet neće prestati 2017. godine"? Uistinu jest. I mnogi ljudi već sa sumanutim napadajima loših osjećaja prihvaćaju kraj svijeta i potencijalno se spremaju za njega. Je li u pitanju neka organizacija koja kontrolira svim tim pothvatima? Ne znam, bilo bi u svakom slučaju smiješno da predlažem neke teorije zavjere.
Malcolm X, američki borac za prava crnaca, jednom je rekao:
Mediji su najmoćniji stvor na Zemlji. Dovoljno su moćni učiniti nedužne krivima i krive nedužnima.
Isti slučaj događa se tijekom svih smakova svijeta. Ne brinite, neće nas nijedan meteor izbrisati sa zemaljske kugle. Dobro je sve te apokaliptične vijesti, ako baš vjerujete u njih, uzeti s rezervom. Nijedna od njih nema nikakvu znanstvenu podlogu, već je napravljena na tako senzacionalistički način da nije ni važno kako će svijet završiti – bitno da hoće. Uostalom, ako će i kraj svijeta biti uskoro, zašto ne iskoristimo to vrijeme da popravimo sebe? Naučimo nove vještine? Govoriti nove jezike? Svirati novi instrument? Raditi bilo što kako bismo poradili na sebi? No, to je ipak sve znanstvena fantastika. Imamo još mnogo vremena naučiti o sebi, shvatiti svoje spsobnosti, bez ikakvog straha da se nekakva rupa otvori i sve nas proguta ili da nas neki meteor sravni.
Ne brinite. Imamo vremena.
