Koliko primjećujemo nasilje?
Često dolazi do miješanja, odnosno poistovjećivanja dvaju pojmova: nasilje i zlostavljanje. Nasilje je oblik agresivnog ponašanja prema drugima, imovini ili sebi te se događa samo jednom, dok je zlostavljanje (eng. bullying) nanošenje boli drugoj osobi ili grupi ljudi koje traje dulji period. Ova su dva pojma usko povezana, ali nisu ista.
Kada govorimo o nasilju, prvo što nam prolazi kroz glavu je tuča, udarci, nanošenje fizičke boli… No, postoji više oblika nasilja i nisu svi uočljivi na prvi pogled. Dva osnovna oblika su fizičko i verbalno, ali razlikujemo i četiri podvrste: seksualno, ekonomsko, psihičko i emocionalno te kulturno.
Oblik nasilja, tj. zlostavljanja koje je danas nažalost sve popularnije i zastupljenije među mlađim generacijama, a ne obraćamo dovoljno pažnje na isto, jest virtualno, poznatije kao cyberbulling.
Što je cyberbullying?
Nasilje preko interneta, poznatije kao cyberbullying, pojam je koji označava komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se smatra štetnom za pojedinca, ali i za opće dobro. Počinitelj i žrtve najčešće su maloljetnici, a obuhvaćene su situacije kada dijete ili tinejdžer biva napadnut od drugog djeteta ili tinejdžera putem interneta i/ili mobilnog telefona.
Prema istraživanju koje je provedeno u SAD-u, a koje je uključivalo djecu u dobi od 10 do 17 godina (koja se redovito koriste internetom), pokazalo je da je čak 19% bilo izloženo seksualno neprimjerenim porukama, od kojih je 25% pokazivalo veći stres nakon toga. Iako na temu međuvršnjačkog nasilja nije provedeno puno istraživanja, gledajući rezultate iz našeg okruženja, možemo reći da situacija nije bolja. Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona (2005. g.) čak 27% djece bilo je izloženo porukama sa seksualnim sadržajima. No, to nisu jedine situacije. Međuvršnjačko nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara.
Posljedice cyberbullyinga
Posljedice uzrokovane nasiljem preko interneta često su i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Postoji nekoliko razloga za to, primjerice publika cyberbullyinga puno je šira od one na igralištu, ili u školi. Također, kod nasilja na internetu uvreda je napisana, ne izblijedi nakon nekog vremena te ju žrtva može iznova pročitati, dok se uvrede u verbalnom obliku ponekad brzo zaborave. Činjenica da je nasilnik u ovom obliku anoniman, još je veći „vjetar u leđa“ potencijalnim nasilnicima koji možda u stvarnom životu nikad ne bi igrali takvu ulogu. Žrtva cyberbullyinga često se nađe u depresivnom stanju, dolazi do izostanaka iz škole, gubitka samopouzdanja, pogoršanja ocjena, a u nekim slučajevima stvari prijeđu na sljedeći nivo koji je uglavnom nanošenje ozljeda samome sebi, droga, alkohol itd.
Kako prepoznati žrtvu?
Žrtvu cyberbullyinga nije jednostavno prepoznati iz razloga što ozljede nisu fizičke ili prepoznatljive na prvi pogled. No, postoji nekoliko pokazatelja koji upućuju na to da određenoj osobi Facebook ili Twitter više ne predstavljaju društvene mreže, već naprotiv, zonu opasnosti.
- Osoba postaje nervozna kada primi poruku ili e-mail.
- Ponaša se neobjašnjivo ljuto ili depresivno, pogotovo nakon vremena provedenog online.
- Ne pokazuje volju za odlaskom u školu, ponekad čak glumi da je bolestan/bolesna.
- Ne želi pričati o stvarima koje se događaju na društvenim mrežama.
- Pokušava promijeniti svoj izgled (npr. gubitak težine).
- Izdvaja se iz obiteljskog i društvenog života.
- Ima probleme sa spavanjem noću.
- Gubitak samopouzdanja.
Savjeti za online sigurnost
Odlično su objašnjeni savjeti, koje trebate slijediti kako i sami ne biste postali žrtva, na sljedećoj slici csi.hr – a. (Centar za sigurnost na internetu)
Živimo u vremenu kada je nasilje u školama, na internetu, na igralištu, postalo svakodnevna pojava. Kada se ono spomene puno ljudi samo odmahne rukom jer znaju da je sveprisutno. No, trebamo poticati djecu, ali i sve ostale, da se zauzmu jedni za druge i prekinu bilo koji oblik nasilja. Moramo djelovati jer šteta osim izvana, nastaje i iznutra. Jezik nema kosti, ali je dovoljno jak da vam slomi srce, pa budite pažljivi i sa svojim riječima. Misao kojom bih htjela zaključiti ovaj članak, a odnosi se na sve oblike nasilja jest – nemojte biti promatrači, ako vidite nešto, recite nešto!
“I ne zaboravite biti dobri prema onima koji to nisu; njima je vaša dobrota najpotrebnija”. – Rosie Dutton
Ukoliko vam treba pomoć ili savjet obratite se CSI-u na besplatnu i anonimnu telefonsku liniju
0800 606 606
ili na bilu koju od društvenih mreža gdje je dostupan Centar za sigurniji internet.
