Prvog rujna 1939 Njemačka je okupirala Poljsku što je označilo početak Drugog svjetskog rata. Naime američki vojnici počeli su primjećivati specifičnu vrstu grafita svuda oko sebe, na zidovima kuća, ogradama, čak i vojnim vozilima. Bio je to lik ćelavog čovjeka s dugim zaobljenim nosom kako viri iza zida ili ograde s porukom ispod “Kilroy was here” (Kilroy je bio ovdje). Crtež se pojavio pre brzo i na previše mjesta da bi mogao biti rad samo jedne osobe, a vojnici koji su stalno bili u opasnosti i daleko od doma nalazili su vrstu utjehe u tome da ih Kilroy prati. Uskoro se nije moglo naći mjesta gdje Kilroy nije bio. Iako ne znamo tko je on i od kud je došao, vojnicima je davao utjehu i nadu. Vojnici su ga zamišljali kao supervojnika koji je uvijek bio ispred njih te su se osjećali sigurnije znajući da je Kilroy bio tamo prije njih i nije umro, pa ima nade i za njih. On je po mnogima prvi meme.
Za vrijeme rata cijelom se Europom proširila masovna panika, kako bi vlada smanjila paniku u Engleskoj ministarstvo obrane izdalo je naređenje da se preko cijele države postave plakati s natpisom “keep calm and carry on” (ostani smiren i nastavi dalje). U ranim dvijetisućitima nađen je jedan od tih originalnih plakata te je zbog svoje jednostavnosti, lakoće modificiranja i danas satirične poruke postao “memeficiran”. Nacisti ubijaju milijarde ljudi i ništa nije sigurno? Keep calm and carry on. Kim Jong-un i Donald Trump se prepiru kao djeca i prijete trećim svjetskim ratom? Keep calm and carry on. Koronavirus ubija tisuće ljudi i svi su zarobljeni u karanteni? Keep calm and carry on. Poruka je o jednostavna, smiješna, neozbiljna i način na koji možemo pokazati duboku zabrinutost za situaciju u kojoj se nalazimo.
To je meme. Ima mogućnost izraziti osjećaje i misli kolektiva ljudi i često se koristi kao način za suočavanjem s problemom ili događajem koji je tužan na humorističan način. Svi zapravo znamo što su memovi no česti imamo problem definirati meme, jesu li to slike s tekstom, ili šale koje možemo svakodnevno primijeniti?
Pojam meme prvi put se pojavio 1976 u knjizi Sebični gen Richarda Dawkinsa. Korijenom iz latinskog “mimena” što znači imitirati Dawkins definira meme kao jedinicu kulturalne informacije koja se prenosi imitacijom, tj kao kulturalni ekvivalent gena. Fraze, načini rađenja odjeće, izrađivanja predmeta i građevina samo su neke od stvari koje je definirao kao meme. Utvrdio je da svi ljudi imitiraju jedni druge npr u modi, arhitekturi, glazbi. Iako je danas definicija mema drugačija memovi i dalje izražavaju Dawkinsovu ideju. Meme je dobro prihvaćen ako je lagan za razumjet, ljudi prepoznaju sebe u njemu i lako se prenosi s osobe na osobu, ili kao su u post ironičnoj eri gdje sve može proći kao meme dok je donekle čudno i smiješno.
U 2000-tima memovi su uglavnom bili istog formata gornji i donji tekst sa slikom u sredini ili takozvani rage comics. To je bio prvi put da memovi imaju strukturu što je definiralo kako se memovi dalje šire.
2010-e je obilježila pop kultura. Memovi su koristili slike poznatih osoba, trenutke iz poznatih filmova, glazbe i događaja.
2020-e obilježava post realizam, mogli bi reći avangarda, sa značenjem često ostavljenim interpretaciji čitatelja i surovi i realistični memovi koji govore o ozbiljnim temama na humorističan način.
Memovi su toliko značajni zato što slika govori više od riječi. Prije nego što smo znali pisati znali smo crtati i zato slike dolaze do doživljaja više nego dugačak blok teksta s istom porukom. Brzo se čitaju razumiju i dijele što je posebno važno sad kada se naš raspon pažnje smanjuje. Koliko im je to prednost toliko im je i mana, memovi su glavni način širenja misinformacija u današnjem vremenu. Većina ljudi neće provjeriti istinitost šale i ako tri četiri puta vide istu šalu podsvjesno će vjerovati u nju kao da je istinita.
Mogli bi reći da su memovi jezik cijele nove generacije, razdvaja ljude koji su odrasli uz tehnologiju i razvijali se kad i ona i ljude koji su većinu života proveli bez nje. Danas nas memovi nasmijavaju, informiraju i ujedinjuju.
