U mnogim zemljama, mladi iz bogatih i siromašnih sredina provode otprilike istu količinu vremena na internetu. No, to je koliko oni koriste internet, a ne u koje svrhe, a to je u ovom istraživanju bilo važno.
To je prema novom istraživanju OECD-a, koji je utvrdio da su bogatiji tinejdžeri više koristili internet u potrazi za informacijama ili za čitanje vijesti, a ne za razgovaranje ili igranje video igrica.
Izvješće se temelji na podatcima iz više od 40 zemalja. Zaključak je da čak i kada su svi tinejdžeri, iz bogatijih i siromašnijih sredina, imali jednak pristup internetu, postojao je "digitalni jaz'' u tome kako oni koriste tehnologiju.
U 2012. godini, studenti iz nepovoljnijih situacija proveli su najmanje onoliko vremena online koliko i njihovi vršnjaci koji dolaze iz povoljnijih socioekonomskih uvjeta, u prosjeku u svim zemljama OECD-a. A u 21 od ukupno 42 zemalja, oni su proveli više vremena na internetu.
U pet skandinavskih zemalja, kao i u Hong Kongu, Nizozemskoj i Švicarskoj, više od 98% mladih iz u nepovoljnijih položaja ima pristup internetu kod kuće.
S druge strane, u nekim loše i srednje razvijenim zemaljama, tinejdžeri iz najnepovoljnijih situacija mogli su koristiti internet samo u školi, ako i ondje. To se odnosi na 50% studenata u Turskoj, 45% u Meksiku, 40% u Jordanu i 38% u Čileu.
No, u svim zemljama, ono što učenici rade s računalima, od korištenja mail-a do čitanja vijesti, izravno je povezano s njihovim socioekonomskim statusom.
"Jednak pristup ne podrazumijeva jednake mogućnosti", navodi se u izvješću, koje ističe da, iako svatko može koristiti internet kako bi saznao nešto o svijetu, poboljšao svoje vještine ili se prijavio za dobro plaćen posao, studenti iz nepovoljnijih položaja manje su osviješteni o mogućnostima koje internet zaista nudi.
"Oni ne mogu imati znanja i vještine potrebne za korištenje mrežnih mogućnosti u pravim prilikama", navodi se u izvješću.
Postoji globalna podjela u korištenju pametnih mobitela, ali te zemlje brzo zatvaraju taj jaz.
Podatci za istraživanje prikupljeni su u sklopu programa OECD-a za International Student Assessment (PISA), proučavajući rezultate koje su 15-godišnjaci postigli iz područja matematike, čitanja i znanosti.
PISA rezultati pokazuju da su društveno-ekonomske (ne)prilike povezane s akademskim uspjesima.
Rješenje ovog problema i smanjenje razlike jest informiranje i poticanje na razvoj informatičke i medijske pismenosti.
"Osigurati da svako dijete stječe osnovnu razinu stručnosti u čitanju učinit će više za stvaranje jednakih mogućnosti u digitalnom svijetu ,nego što će širenje ili subvencioniranje pristupa high-tech uređajima i uslugama''.
