Kada ste zadnji put pogledali neki domaći film u kinima? Danas se sve više gledaju strani filmovi, a domaći su u drugom planu. Mladi prije biraju svjetske bestsellere nego domaće filmove. Kada su i gledani u kinima, nije rijetkost da ih velika većina ne zaboravi dok ih ponovno ne pogledaju na televiziji. No je li sve baš crno ili su tu neki koji cjelokupnu hrvatsku kinematografiju dižu iz vode?
Početak priče
Početci hrvatske kinematografije datiraju još od prelaska iz 19. stoljeća u 20. stoljeće. U Zagrebu 1896. je prikazana prva projekcija živućih fotografija, a dvije godine kasnije nastaju i prve snimke na tlu Hrvatske. 1906. otvoreno je prvo stalno kino u Zagrebu i već godinu poslije otvara se prva hrvatska tvrtka za distribuciju filma Urania, Furtinger i drug. 1946. osnovan je Jadran film koji je i danas jedna je od najvećih produkcijskih tvrtki filma u Hrvatskoj. Slijedi razdoblje snimanja, danas tzv. „klasika“.
Između ostalog počinju se održavati značajni filmski festivali kojima je Hrvatska i danas poprište održavanja. Jedan od značajnih je zasigurno Pulski festival koji se održava od 1954. godine i time je jedan od najstarijih na svijetu.
Prvi Oscar
1961. nastao je crtani film Dušana Vukotića – Surogat. Prvi je to animirani film van SAD-a koji je osvojio Oscara. Ovu prestižnu nagradu 1962. je osvojio za najbolji crtani film. Bilo je to veliko postignuće Zagrebačke škole crtanog filma, ali hrvatske kinematografije općenito.
Nakon osamostaljenja Hrvatske još je 28 filmova nominirano za Oscara.
Zlatno doba kinematografije u Hrvatskoj
Prošle je godine provedena anketa o najboljim hrvatskim filmovima u organizaciji Veljka Krulčića. Prema kritičarima titulu najboljeg igranog filma je zaradio film H-8 Nikole Tanhofera, dokumentarnog Od 3 do 22, a animiranog Surogat.
Među najboljim igranim filmovima našao se film Rondo Zvonimira Berkovića. Film Tko pjeva, zlo ne misli Kreše Golika na prethodne dvije ankete držao je prvo mjesto no ovog se puta našao na 3. mjestu. Dalje su slijedili Lisice Krste Papića, Breza Ante Babaje, Ritam zločina Zorana Tadića, Ne okreći se sine Branka Bauera, Kaja, ubit ću te Vatroslava Mimice, Koncert Branka Belana i Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Tomislava Radića.
Svi filmovi do desetog mjesta na listi top 10 su iz razdoblja prije osamostaljenja Hrvatske. Tu su pokazali dominaciju i zasluženo možemo reći kako je to razdoblje hrvatskog filma njegovo zlatno doba.
Nakon osamostaljenja
Iako se hrvatski filmovi rijetko snimaju i često su odbacivani zbog loše kvalitete, tema kojima se bave, spominjanja prošlosti i drugih optužbi koje su često neistinite, postoje kvalitetni filmovi koje je vrijedno pogledati. Prosječna produkcija filmova u Hrvatskoj je od 4 filma godišnje. Sufinancira ih država i rijetko su to loši proizvodi. Zbog nedostatka sredstava, novi producenti, redatelji i scenaristi često idu k nezavisnoj produkciji pa čak i tad nerijetko završavaju u kinima.
Naravno, nisu svi hrvatski filmovi doživjeli težak pad zbog ne gledanosti. Upravo suprotno, neki su ostvari izuzetan uspjeh i kod gledatelja i kod filmskih kritičara.
Film Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana iz 1996. drži rekord s najvećim brojem gledatelja u kinima – čak više 346 tisuća gledatelja. Još su četiri filma koja imaju više od 100 tisuća gledatelja, a dva su filmovi Vinka Brešana, Svećenikova djeca, koji je imao najbolje otvaranje, i Maršal.
Top 10 najgledanijih hrvatskih filmova u kinima od njezinog osamostaljenja do danas:
- Kako je počeo rat na mom otoku – 346 tisuća gledatelja
- Svećenikova djeca – 158 131 gledatelj
- Što je muškarac bez brkova? – 150 000 gledatelja
- Šegrt Hlapić – 142 797 gledatelja
- Maršal – 100 908 gledatelja
- Sonja i bik – 97 927 gledatelja
- Koko i duhovi – 85 145 gledatelja
- Larin izbor: Izgubljeni princ – 78 694 gledatelja
- General – 74 585 gledatelja
- Zagonetni dječak – 68 969 gledatelja
Top 10 najboljih otvaranja hrvatskih filmova:
- Svećenikova djeca – 33 759 gledatelja
- General – 28 383 gledatelja
- Koja je ovo država – 23 212 gledatelja
- Šegrt Hlapić – 21 693 gledatelja
- Narodni heroj Ljiljan Vidić – 14 327 gledatelja
- ZG80 – 13 810 gledatelja
- Uzbuna na zelenom vrhu – 12 985 gledatelja
- Koko 3: Ljubav ili smrt – 12 705 gledatelja
- Ustav Republike Hrvatske – 12 336 gledatelja
- Zvizdan – 12 019 gledatelja
(izvor: HAVC i Hrvatska kinoteka)
Iako film u Hrvatskoj nema stalnih uspjeha i učestalost snimanja nije kao u hiperprodukcijskim gradovima i državama svijeta, ne smijemo ga isključiti i zaboraviti. S obzirom na našu veličinu filmska je umjetnost relativno dobro razvijena, a njezinim Daljnjim razvojem kreativnost i snalažljivost u njoj bit će diljem prepoznati.
