Neprimjereno odijevanje u školama – problem ili realnost današnjice

    Volim promatrati učenike na hodnicima jer što ih više proučavam, primjećujem koliko se modni stil razlikuje od osobe do osobe. Većina voli ležerni mladenački stil i neutralne boje, a za papuče koje su propisane unutar školskih prostora nose lagane tenisice u stilu vansica ili niskih starki. Neki preferiraju sportske kombinacije, komotne trenirke, široke hlače i sl. Uvijek se nađu zanimljivi outfiti: ljubitelji vintage stila u retro odjeći, darkeri u tamnim bojama, hipiji u dugoj odjeći i cvjetnim uzorcima…

    Međutim, uvijek ima pojedinaca koji se ne pridržavaju školskog kodeksa i dolaze u školu nepropisno odjeveni. Još iz osnovne škole dobro znam koliko to može upadati u oko profesorima i stvarati nevolje. Najčešće se taj problem pojavljuje među djevojkama, ali i odjeća mladića zna se kritizirati. U većini škola nije dopušteno nositi prelaganu odjeću – majice s dubokim dekolteima, majice bez rukava, kratke hlače i prekratke suknje i haljine, s čime se definitivno slažem. Ono što školski kodeks odijevanja također zabranjuje je odjeća, najviše majice, s printom koji propagira nešto nemoralno ili sadrži  psovke i nepristojne riječi.

    Slažem se s time da sloboda odijevanja mora imati svoje granice, ali ne odobravam da se kritizira učenike zbog njihovog stila. Time mislim na izbor boja i nakita, print na majicama i  uzorke na odjeći, ali i šminku, frizure i boju kose. Ovo se osobito odnosi na učenike koji vole nositi crnu boju, imaju obojanu kosu i razne alternativce kao što su gotičari, pankeri, metalci i sl. Zbog svojeg pomalo ekscentričnog izbora boja i odjevnih predmeta oni se gledaju kao crne ovce, pogotovo ako su jedini u razredu koji su tako odjeveni.

    Mnoge škole u inozemstvu, a i neke u Hrvatskoj, uvele su školske uniforme. One imaju jednako toliko prednosti koliko i nedostataka. U svakom su slučaju  praktične jer  njihovim uvođenjem roditelji ne troše više toliko novaca na odjeću koju mladi nose u školu. Također, budući da svi imaju istu odjeću, smanjuje se razlika između djece iz obitelji s višim i nižim imovinskim statusom. To je velika prednost uniformi za djecu koja se osjećaju ugroženo jer nemaju dovoljno novaca za brendiranu odjeću. Međutim, iako sam prošle godine pisala članak u kojem sam predložila 5 kreativnih, modernih uniformi, ne bih voljela da se uniforme propišu i time se ukine sloboda odijevanja. Volim vidjeti različito odjevene učenike – to je upravo to što čini školske hodnike zanimljivima i šarenima.

    Na kraju, smatram da neprimjereno odijevanje nije toliki problem u školama koliko se često pretjeruje i osuđuje iz zastarjelih, konzervativnih razloga. Sloboda odijevanja morala bi biti dostupna svima kao pravo i  trebala bi dopustiti svakom učeniku da bude kreativan i izrazi se pomoću boja, uzoraka, nakita i svega što čini odjevnu kombinaciju. Opet, ne smije se pretjerivati ne samo zato što to školski kodeks ne dopušta, nego i zato što škola nije mjesto za modne revije – radije sačuvajte takve odjevne kombinacije za večernje izlaske u grad!