Petak, 24 svibnja, 2024
NaslovnicaOVE GODINE SAM BRUCOŠ
Array

OVE GODINE SAM BRUCOŠ

Četvrti razred gimnazije bilo je najstresnije razdoblje u mom dosadašnjem školovanju. Osim što je trebalo izvršavati sve školske obveze i sa što boljim uspjehom završiti razred, trebalo je i odvojiti vrijeme za pripreme za maturu. Često smo znali naići na nerazumijevanje od strane profesora koji su znali koja je važnost mature, ali su, bez obzira na to, utrostručili svoje zahtjeve. Ponekad smo morali preskočiti pripreme za maturu ili instrukcije kako bismo mogli napisati sve seminare, učiti za ispitivanja itd. Stoga se velik broj učenika, tijekom praznika, odlučio na privatne pripreme.

To uvelike može pomoći, ali to i košta. Jedva smo dočekali svibanj da se riješimo tog ”tereta”. Iako su nas strašili njome, matura je na kraju rezultirala jako dobro. Svatko tko je barem malo proučio skripte, mogao je ostvariti dosta dobar rezultat. Brojni učenici su izjavili kako su hrvatski i engleski bili jako lagani, čak i na višoj razini.

Naravno, bilo je pritužbi na matematiku, fiziku, itd., ali to su uvijek problematični predmeti. Dragi budući maturanti, proučite skripte, stare udžbenike i bilježnice i bit ćete spremni. Nemojte se bojati i stvarati si pritisak i probleme u glavi. Matura je vrhunac vašeg obrazovanja do sad, ali i ”mačji kašalj’ naspram onoga što vas čeka u budućnosti.

”OVE GODINE SAM BRUCOŠ”. Kad izgovorim tu rečenicu, u mom glasu se osjeti olakšanje, ali i zabrinutost. ”Pao mi je kamen sa srca” što se tiče mature, ali sam svjesna da ono što dalje slijedi nije ni upola lagano kao matura. Čeka me puno više učenja, stresa, itd., ali veselim se studentskom životu. Od prvog osnovne slušamo sve te priče iz tuđih studentskih dana, od provoda do padova, pogotovo oni koji imaju stariju braću i sestre, a sada je red na nama da stvorimo svoju priču koju ćemo pričati mlađim naraštajima. Trenutno mi je velika zbrka u glavi.

Puno pitanja, nedoumica… Najviše me zabrinjava pitanje:”Hoću li ja to moći? Jesam li izabrala pravu stvar?”. Budimo realni, do jučer sam bila mala gimnazijalka kojoj je bilo bitno s kim će na kavu, što će obući u subotu i ima li tko rješenja testa iz kemije. A sada tražim stan, posao, učim kuhati, prati rublje…jednostavno, živjeti samostalno, daleko od zaštitničke roditeljske ruke. No, kad shvatim da sam izabrala ono što volim, strah pobjegne. Možda je to, zapravo, ono što je bitno.

Izabrati onaj fakultet koji ti se barem donekle sviđa, onaj posao u kojem se vidiš za 20, 30 godina kad ćeš biti stara, naborana gospođa koja popuši tri kutije ”Marlbora” dnevno i žali se na sve moguće i nemoguće, političare, krizu i šefa koji nije zaslužio biti šef jer je ona pametnija, ali na kraju dana ipak zahvali Bogu što je tu gdje je i sretna je što radi posao koji voli. Naravno, ako uspije naći posao u struci, zato, maturanti, mudro birajte fakultete.

No, zapamtite jedno, možeš ti studirati ekonomiju koja je trenutno na burzi u najlošijem stanju, ali ako to stvarno, ali STVARNO voliš i želiš biti npr. menadžer, ne možete ništa zastrašiti. Stvar je u predanosti i upornosti.

Uglavnom, izaberi što voliš. Bit će predmeta, kao i uvijek  koji ti se ne budu svidjeli i za koje ćeš se uvijek pitati (kao ja za logiku u srednjoj): ”Što to je? Je l’ to nešt za jest’? Gdje će meni to trebat’?”. Ali i to će proći. Kao i sve u životu.

Ines Topalović

Prethodni članak
Sljedeći članak
VEZANE OBJAVE

POPULARNE OBJAVE

NEDAVNI KOMENTARI