Dragi moji prijatelji, u svom prvom obraćanju čitateljima ovog portala, pozabaviti ću se s nekim pitanjima koja često muče srednjoškolce i ponekad nam zadaju glavobolje.
Danas je teško razumjeti učenika. Teško je razumjeti njegova prava. Danas je teško biti učenik. Nalazimo se u vrlo nezahvalnom periodu. Po meni, nalazimo se u periodu rasula, neznanja i anarhije. Mnogo problema muči veliku većinu naših srednjih školi. U svom obraćanju neću imenovati nikoga i ništa, ali na probleme, pa makar i putem Interneta, jednostavno moram ukazati.
Žalosno je kakvo stanje danas nalazimo u školama koje pohađamo. Žalosno je da nerijetko dobivamo pred sebe nestručne osobe koje se ne žele posvetiti nama, učenicima, zbog kojih oni primaju plaću. Naravno, pričam o pojedincima, ovo se ne odnosi na sve profesore, ali se odnosi na pojedince, koje će svatko od nas prepoznati u svojim školama. Neću biti sebičan pa samo braniti i nas učenike, među nama se također kriju problemi, ali mi svoje probleme ne možemo rješavati bez potpore onih na koje bismo se trebali ugledati.
Teško je biti učenik kada pred tobom stoji profesor kojeg nije briga kakvo će ti znanje prenijeti. Teško je biti učenik kada nemaš adekvatnu opremu za izvršavanje svojih obaveza u strukovnoj praksi. Teško je biti učenik kada se tvoj glas ne čuje. Teško je biti učenik kada se konstantno sve gura pod tepih. Teško je biti učenik kada nitko ne razumije našu važnost u cijeloj priči.
Teško je. Problematika školstva danas je velika. Svaki dan uvidim mnoge propuste profesora, stručne službe i ostalih. Nije mi to drago. Žalosno je to da se danas većina stvari koje se ne bi smjele tolerirati ipak toleriraju. Nekidan sam čitao kako profesori na forumima opisuju što im se zna dogoditi na satu. Istina, neke situacije su zaista grozne i neprimjerene. Međutim, neki od profesora bi se trebali zapitati zašto se pojedini učenici ponašaju loše? Možda zato što je učionica postala dno dna. Učionica nije više što je nekad bila, to je očito.
Dugi niz godina idem u školu i promatram svoju okolinu. Donosim mnoge zaključke. Od malih nogu uči nas se kako da se ponašamo. Glavnina i srž problema nastaje u našim “odgajateljima”. Mnogi će poistovjećivati kućni odgoj s ponašanjem u školi. To nije istina. Naše ponekad loše ponašanje u školi, izazvano je isključivo lošim ponašanjem drugih prema nama, a čitajući ovaj tekst, znate tko spada pod “druge”. Iskreno se nadam da će neke stvari krenuti na bolje, osobno se neću predavati, a također pozivam i vas, ako imate problema sa svojim profesorima, ako uvidite problem u školstvu, neke možda nečasne radnje, slobodno se ustanite i neka se vaš glas čuje, jer jedino tako možemo do pobjede, kolektivne pobjede.
